Chapter

 1 1 |            żëcé. Zamjast vanożëc po svjece, mogł wu jakjigo gbura ze
 2 1 |          ducha. co ju na tamtim beł svjece. Szkolni mje przësunąl stołk
 3 1 |             szkolnigo dzevannë, jak svjece, tulipanë, skoczëpannë,
 4 2 |         sobje vëbroł i vanożenjé po svjece. Tec Pon Jezus też i Jego
 5 2 |        Matkji Boskji za tego, co po svjece vanożi. Bo tak sę noleżi
 6 3 |             vjek człovjeka minje na svjece, njim przemovjic będę mogła.~
 7 3 |           jarzębjiną. Cemno beło na svjece wod chmur na pobjegłim njebje.
 8 4 |        wubetku nje nalozł doma i po svjece vanożi dzis, v bjedze może
 9 4 |    Marcijanna movjiła, że vanożi po svjece, mjejscé wostavivszë i dom?
10 5 |       stojałë molami po zberku, jak svjece na vołtorzu v Svjęto Jaster.
11 5 |        pjosku gronk czorni.~— Cużna svjece! — rzekł jem do se — Chtuż
12 6 |             żolącimi mjeczami, a na svjece gorę vzęlë złosc i wutropjenjé...
13 8 |             volą, njeszczescô be po svjece narobjił, jak juńc z lińcucha
14 8 |            krzikva srogô szolała na svjece, tede Mjichoł, nim legoł
15 8 |            na przededvjerzé, tej na svjece beła kurzatva, że woczu
16 10|          tero będzesz robjił na tim svjece? —~Njebo zaczęło pobjegac,
17 11|          będzesz ju mjoł wubetku na svjece, bo wona, ta tvoja krolevjonka,
18 12|             novjększigo szczescô na svjece. — A szedłbes të dzis szukac
19 13|   Jańcekrest z rozpolonim pjecem po svjece jezdzëc, v chturen będze
20 13|            njim mojigo vanożenjô po svjece leżi początk i zdrzodło.
21 13|             Pon Bog stvorzeł na tim svjece, Remusu? Cuż będzesz robjił
22 14|         chtos kosę klepje.~— Cuż na svjece?—wuvożoł jem v sobje. —
23 14|            i rzekł:~— Daleko jem po svjece vanożeł i nadstovjoł wucho
24 14|             wojczeznë i tacëc sę po svjece. A tu mjeszkoł Straszk,
25 14|              chłopku, że v ludzkjim svjece na ten przikłod sę dzeje.
26 14|            nje zrobjisz, vanożëc po svjece będzes jak won, a wubetk
27 14|         wudbë, żebem njeszczescô po svjece narobjił. Przëboczivszë
28 14|          nopjęknjeszi z dzevcząt na svjece, bom mesloł, że to krolevjonka
29 14|          Wuvożoł jem dobrze, że dim svjece szedł za njim. Chori doł
30 15|         wojca i nji mosz njikogo na svjece.~Tej dreżącimi palcoma rozpjęła
31 15|         Remus, do dom! Chtuż tam na svjece cë dobrze robjic będze?
32 16|          Stari żid vjele vanożeł po svjece ze svojim pińdlem. Vjele
33 16|           të tero będzesz robjił na svjece?~— Jô jidę v svjat!~— Nu,
34 16|           wuvożoł, że vanożenjim po svjece za hańdlarza nolepji dotrzimom
35 17|            pjesnjô movji:~—voloł po svjece vędrovac, ~njiże krolom
36 17|             że jesz takô mova je na svjece jak nasza kaszubskô.~Ale
37 17|       Kjedes, za Boga Wojca, żeł na svjece stvor dzesęc razi vjększi
38 18|     povjodają stari ludze, że są na svjece mole takji, chdze v jistni
39 18|            tero jô do kuńca żëcô po svjece chodzec będę i szukac takjich,
40 18|      pjerszi roz v moji vędrovce po svjece.~Ale won po chvjilë chvjądającë
41 18|       wobudzeł, vjid ju beł pemi na svjece. Słuńce lało sę do naju
42 19|            spac. Zapolima ve dvorze svjece i będzema pjilë litkup,
43 20|             zrobjił beze mje na tim svjece, pełnim njedobrich ludzi,
44 20|       człovjeka nje bełobe na Bożim svjece. Ale bodejże jedno vjeczné
45 20|          noc i cemno sę zrobjiło na svjece i cecho. Le z daleka czuc
46 20|             v wovą stronę.~— Cuż na svjece! — mesloł jem sobje. Na
47 20|       dzevuję, bo vanożëc volisz po svjece njiż doma dzecë kolebac.~—
48 20|           to, żebesta nje godoła po svjece, że krol jezora vaju bjedno
49 21|             po wodpustach.~— Cuż na svjece! — dzevovoł sę Trąba. —
50 21|         Pokąd të będzesz vanożeł po svjece, gotovi cę vëtchnąc do durë
51 24|           jesz njejedną vędrovkę po svjece v gromadze wodpravjima.
52 26|           zbrodnjarzem, a za njic v svjece bem nje zjął cë tich pjęknich
53 27|            të dalek nje zańdzesz na svjece. Ale żart v stron! Za ten
54 28|         wucęło sę moje vanożenjé po svjece i nadanô przez njeboszczika
55 28|       pustim polu. Kole Gód mroz na svjece tęgji chvecëc muszoł, bo
56 28|    jerichońskji. Mjerzi mje tero po svjece samimu chodzec. Tak jem
57 29|            jedną nogą ju na drugjim svjece pomstę tobje zlecom na njeprzijoceli
58 30|              Tero jô vjedzoł, że na svjece cos novigo sę dzeje. Trąbą
59 31|           lôt jô tak przekarovoł po svjece, znajomi vszeskjim a jednak
60 31|           vjidzi i pozerac po Bożim svjece chdze chce. Zelonô dzarna,
61 31|         rena do vjeczora. Ale v tim svjece beło nom lepji, njiże tam
62 31|            a słudzë Bożi sę tacą po svjece. Mjono moje lepji vom nje
63 31|   tovarzeszi. Wonji vanożą po całim svjece i znają tu kożdi knjej i
64 32|        wostatné woddzękovanjé sę na svjece.~Ze vszetkjich vsi vkoł,
65 33|           njikomu, pokąd jem żeł na svjece.~Ale mój tovarzesz Trąba
66 33|             pudzesz nazod grivac po svjece. Jô bem cë doł list do jednigo
67 33|          takji postaceji chadzac po svjece, —chadej i boczë, że to,
68 33|             dovjedzałasma, co sę na svjece dzeje. A te novjinë coroz
69 33|         tesęci lôt rosłë potęgji na svjece i sę rozpodałë, ale wopoka
70 33|         Trąba pevno vanożi sobje po svjece, żeli bjałka jak mom nodzeję
71 33|         Boskji wudało.~Tak to ju na svjece, że z chłopem, chternimu
72 34|          chvjilę vjedzoł wo Boskjim svjece.~— Njech tak będze! — rzekł
73 34|           povjodoł:~— Pokąd żiję na svjece, takji szpos mje sę jesz
74 34|          znac vszeskjich vanogóv na svjece?~Czuła va, jak mje ten duszełovca
75 36|            rebë v jadrach.~— Cuż na svjece! — dzevovoł sę Trąba.— A
76 36|            bo to je jedini norod na svjece, chturen mô taką duchovą
77 36| njepotrzebno vjele gvołu i vojnë na svjece narobjilë. Ale v pjekle
78 38|            sę z poganami v dalekjim svjece. Wodecknął jem, njim jesz
79 38|            sobje, jak vjid dopoloni svjece. Sedzelësma vszescë cecho,
80 38|       służbę. V ti chvjilë vszeskji svjece sę same wod sebje zapolełë
81 40|             svój rozcągnje po całim svjece ~I njeposłuszni narodë zgnjece... ~
82 41|            nasze stronë, za njick v svjece bem do ti chałupë nje vlozł.
83 41|           Tej jem szedł dalij. A na svjece beło tak cecho, jakbe vszescë
84 41|            mogł jem nańsc.~— Cuż na svjece! — pomesloł jem sobje. —
85 42|         beła kochała nad vszestko v svjece.~Ji głosni płacz zvabjił
86 42|         notë.~Wostoł jô terô som na svjece z mojimi meslami. Mroze
87 42|             Jadom nje wostoł som na svjece. Bo to ju gvoli vjiktu i
88 42|             to bes ju beł na tamtim svjece v tovarzestvje mojigu njeboszczika
89 42|         vrzeszczącô:~— Nje vorto po svjece szukac zapadłich zomkóv
90 43|        głoszczącë ji złoti vłose wo svjece zaboczeł. A wona wo mje
91 43|       vszestkjim dochodzi, co sę na svjece dzeje. A vjédz, że jô jedinô
92 43|           że ma dvoje le są sami na svjece, i vzął jem dzevczę pod
93 43|             le dvoje samich beło na svjece, patrzącë pod drzevami na
94 43|          nas dvoje jesz są ludze na svjece? Jaż dnja jednigo, kjej
95 43|             minęło poł godzenë a na svjece zapanovała noc, choc to
96 43|           anji domu anji wubetku na svjece nje będze, jaż go nalezę
97 45|       dzecinnimi nożkoma bjegają po svjece?~Ta meslô dodała mje nodzeji