Chapter
1 1 | gładze jezora.~Na to jô so wuvożoł, że Remus nji może bëc takji
2 2 | jakji wukozkji.~A jô na to wuvożoł sobje:~— A żebes të tak,
3 2 | krosevi kvjotkji. A jô so tak wuvożoł:~— Kjejbe won tak mogł gadac
4 3 | dobetku. Alem tego sobje nje wuvożoł za grzech, żebe podpędzëc
5 3 | krolovje noszą korunë, i wuvożoł jem sobje, że wona może
6 4 | mje chcała vadzëc. Tak jem wuvożoł sobje:~— Vadzkejle vadz,
7 4 | jô njick nje czuł, bom so wuvożoł:~— Vez, Remusku, nogji za
8 4 | bestrich sójk. Ale jô se wuvożoł:~— Vrzeszcztałe, vrzeszczta!
9 5 | jęłë korovodzëc. Tak jem so wuvożoł: To nje będze tam njick
10 5 | sigała pod pazechę. Alem nje wuvożoł sobje tego za njic, bom
11 5 | svjeceł złoti krziż. Tej jem wuvożoł, że to będze krziż na zvonnjice
12 6 | są małi krze, tak żem so wuvozoł: Tu be i szerokjim vozem
13 6 | pocerz vërachuje, dlotegom so wuvożoł:~—Trampk nje je varząchevką.
14 7 | svoję krijovkę.~Tak jô so wuvożoł.~— Chtuż lo vszetko wutropjenjé
15 7 | drogji do Lipna, bom so wuvożoł:~— Tą drogą, kęde won przenekoł,
16 7 | kąsac chce. Ale jô sobje wuvożoł— tero je czas!~Tak jem chize
17 8 | mjoł grzechu.—~Tak jô so wuvożoł:~— Won vje wo ti rozpravje
18 8 | rozpłakoł czetającë. Tak jô wuvożoł sobje:~— Tę ksążkę lë so
19 8 | nje przëszedł. Ale jô so wuvożoł, że le som Pon Bog vje,
20 8 | wobstoł przë svojim. Bom so wuvożoł, że jak wona zchovje korunę
21 9 | v lese.~— Volô Boskô! — wuvożoł jem sobje. — Jak mô bëc,
22 9 | le jesc nji mogę! ~Na to wuvożoł Mjichoł.~—To je barzo zle!
23 9 | szła ku Lipnu. Ale jô nje wuvożoł na njic, le gnoł vprost,
24 9 | veżij drzév.~Jô na to nje wuvożoł, le sodł na dzarnje i pozvoleł
25 10| vzął sę i szedł, bom so wuvożoł:~— Tero dejadej je po vszeskjimu.~
26 11| żdało. Tak jô so jedni nocë wuvożoł:~— Mora to nje je, bo nje
27 11| pustkovju pobudzą. Alem so wuvożoł:~— Kjej jes zaczął, Remusu,
28 12| vnętrznosci.~Jô so tego tak nje wuvożoł, alem wodezvoł:~— Kąsk jô
29 14| klepje.~— Cuż na svjece?—wuvożoł jem v sobje. — Choba porządk
30 14| wusmjechnął sę. Ksądz vëszedł. Wuvożoł jem dobrze, że dim svjece
31 16| poddoł vszetkjimu, bom so wuvożoł, że vanożenjim po svjece
32 17| Le nje mesl, żebem nje wuvożoł najigo stanu! Tak nje! Sedzą
33 18| sę zrobjiło, kjej jem so wuvożoł, cobe to beło za vojsko
34 18| mje sę zrobjiło, bom so wuvożoł: A njechże sę ruchô, kjej
35 21| Anjołovji Strożovji, bom wuvożol sobje:~— Leżołbes trupem,
36 21| sedzoł. — Trąba na njego nje wuvożoł — i doł jem mu woczoma vjédzą,
37 23| muszima takjim jańcekrestom. Wuvożoł të, jak won movjił dobrze
38 24| wurzędu beł sędzą, to bem wuvożoł, żesce strzelilë v wobronje
39 25| jednak njemjirno zrobjiło i wuvożoł jem sobje:~— Może won zabłądzeł
40 26| barzo beło dzivno, bom so wuvożoł:~—Cze takji njekara kupji
41 28| woczu. Tak jô so poprovdze wuvożoł:~— Pomstlevi Njemce! Zarzinac
42 29| scesnęlo za serce. Jô so wuvożoł, że to wod słaboscë. Bom
43 30| tego nje beło, alem sobje wuvożoł: Jinaczi të sę do sodze
44 31| samo zamalované. Ale jô so wuvożoł:~— Jakji va głupi! Chocbesta
45 33| rzekł ksądz. — Czes të ju wuvożoł, Remus, że te lukji z naszi
46 33| na to Trąba. — Bo jô so wuvożoł: A chtuż jich tam vje? No,
47 33| kanonach spomnjoł, tak jô wuvożoł za svój wobovjązk dac vom
48 34| żebem sobje njigde nje beł wuvożoł, że jezoro jich żevji tak
49 34| żnjiva na Zoborach.~Tak jô so wuvożoł, że Trąba mądrze movji i
50 34| na svoję vjarę.~Tak jô so wuvożoł, Remus, cobe to beło, żebe
51 35| straceł vjater. Tak jô so wuvożoł, że pudzesz v stronę Żarnovskjigo
52 36| nje lecho. Alem so jednak wuvożoł: Żebe żivcem do pjekła przińsc,
53 36| zrobjiło tovarzesza. Tak jem wuvożoł sobje: — czort cze nje czort! —
54 39| Trąba dął dalij.~Ale jô so wuvożoł, że timu tam z vjidem zimko
55 41| vësadzoni drogji, bom so wuvożoł, że Trąba nje chdze jindze
56 41| jedni rzechotac. Ale jô so wuvożol:~— Cuż të będzesz głupim
57 41| blészczoł v doł.~Tak jô so wuvożoł:~— Przëprovadzisz svoję
58 42| bełbem njigde v żëcu so wuvożoł, że v bjałce może tile komedjanctva
|