Chapter
1 1 | kolonjistóv dzis jeszcze movją godką polaszącą. Navetk i daleko
2 1 | zjnemczałim Betovje. Kosznjedrzë, godką nom cuzi, krevją blizkji —
3 1 | le rzekł svoją skażoną godką: — Bjej z Bogjem! Pon Bog
4 1 | i nowukę. Sama przëszła godka na Remusa njeboszczika,
5 2 | pjismje je jinszô, a jô i godka moja pudzemë na cę v bjołim
6 3 | nad nją i nad moją skażoną godką.~A wona zchileła do mje
7 4 | będzeta małimu knopu głupą godką głovę mąceła. Bjejta lepji
8 4 | jakji chatë, jaką movją godką? Do njich jô pudę, njechle
9 6 | je povtorzëc moją skażoną godką. Ale jegomosc sę ze mje
10 8 | bjednimu człovjekovji takô godka przëszła do głovë. Bo sprovdzeło
11 8 | wumjoł, le moja skażonô godka Mjichała pobudzała do smjechu.
12 10| bjedni Remus ze svoją skażoną godką, pasturk dovnji a dzis parobk
13 13| Krziżokami i Szvedami, a godka spjevô, jak v Gduńsku na
14 13| Svjęti na scanach, a jego godka beła cnotlivô i krotofilnô.
15 14| movjisz naszą wojcovestą godką kaszubską a nje cuzą.~Tej
16 14| vëstudzoną duszą, modląci sę Bogu godką svich vrogóv, som vrog krevji
17 14| granjice, chdze movją naszą godką. A będzesz zadovot pitanjé:~—
18 16| szeptałë svoją przërodzoną godką. Wucekłë noprzod, kjej jem
19 17| żes të pjękni wurodë. A godka tvoja głupim sę będze zdovała
20 17| vëszczerzoł zębë i rzekł do naju godką naszą:~—Nje mąceta, ludkovje,
21 17| Wumęczeł sę stari svoją godką, że jaż muszoł sadnąc na
22 18| bredzisz? Moje skrzepjice movją godką drevna i wovczich flakóv,
23 18| nastavjił, ale petlujle svoją godką a nje stój jak ta żoga tam
24 18| rozumjoł:~— Trąbo! Tvoja godka nji mô szekô. Boczë: Jô
25 18| mesloł, że to le takô babskô godka. Ale mje je strach. Bo vejle,
26 19| Gduńska, bjedni i ze skażoną godką. Pojżeż, brace, bo cę tam
27 19| przëvjitoł, tej zaczęlë korbac godką, chterni jô nje rozumjoł.
28 19| Kaszubóv z jich smjeszną godką? Moje sostrë dziso są roczoné
29 19| jô jesz nje czuł.~— To je godka ricerzi Słuńca! smjoł sę
30 19| vjachało? Zrazu spjevoł jes godką Remusovą, ale pozdnji, jak
31 20| Boga, to won mje jakąs cuzą godką wodpovjedzoł.~—Won movji
32 20| wodpovjedzoł.~—Won movji naszą godką — rzekł Trąba. — Le mô jęzek
33 20| samim Gduńsku nje vëpjijesz. Godka njese, że jeden z Kaszubóv
34 20| chdze mjeszkô Noc, takô godka jidze v naszim rodze. Przëszedł
35 20| przetrzimomë, jak to naju mądrô godka movji, że naszi bjedë mdze
36 20| przemovję z moją skażoną godką?~Ku reszce mje sę tak zdovało.
37 21| cę wopjiszę moją wubogą godką, pjelgrzimko do Vejherova?
38 24| dobrze, dokąd won svoją godką provadzi i sedzoł cecho.
39 24| To je vszetko prożno godka! povjedzoł Stach.— V kompanjiji
40 27| Czernjik sę smjoł.~— Takô godka cë njic nje pomoże. Nje
41 28| Njiczim le rąganjim beła jego godka, żebesma zaszła do sodze
42 29| jesta ludze.~—To je prożnô godka! wodrzekł jich przëvodzca.—
43 33| Strzepczu szandarze svoją godką woczë zamedleł, chturen
44 34| Pon Bog cë nje wużiczeł a godka tvoja je smjesznô. Drugô
45 34| bo movji po polsku jich godką mazurzącą: nje tu na zemji
46 35| żiczni, ale to vszetko prożnô godka. Jidzle som latos ze szopką.
47 35| bjedni Remus zc skażoną godką: — tile nom zbjeglo z dovni
48 35| granjice chdze movją naszą godką... — Kjej mje porene budzeł
49 35| choc chdzeroz movją naju godką, to vjarę mają Morcena Lutra
50 35| dalij na zochod gorovała godka njemjeckô. Njicht tu ju
51 36| głovje. To le beła takô godka wo tim szperetusu.~Trąba
52 36| drugji ludze, choc movją naju godka kaszubską, jednak vjarę
53 37| jesz rebackji norod movjąci godką naszą. Jesz v Głovczecach
54 38| le nje je takji rąganjé. Godką kaszubską le starszi jesz
55 40| szkole movjic naszą kaszubską godką. V cerkvjach ju dovno nobożeństva
56 40| zasepałë vędrującé dinë. Godka nasza jesz żije tu i za
57 42| dokąd won cignje ze svoją godką. Ale ko won rovnak beł mojim
58 45| redovało, że dzecë moję godką rozumjeją, pokąd jô ze starszimi
|