Chapter
1 1 | czestim i chędogjim ale srodze zjnemczałim Betovje. Kosznjedrzë,
2 1 | sąsada na woborę. Tam beł srodze złi pjes, chternigo Freszą
3 1 | zgodze, ale Remusa wona srodze nje lubjiła i rvała sę na
4 1 | dużé a dzevé tak, żem sę srodze wurzasł. Ale won mje trzimoł
5 2 | njiże jô. Nasz pon beł srodze wostri a parobcë go sę bojelë.
6 6 | pon Gnjotę i mje no tak srodze wukoroł, wona jimu jednak
7 6 | vjęcij nje rzekł, choc jô beł srodze czekavi wuczuc njico wo
8 8 | A przezebłi muszoł bëc srodze, bo długji cnjik jego pobjegłi
9 10| krzasła.~A jô dzevjił sę srodze, że tak sę mają, jakbe mje
10 13| vestchnęła Marta. Ale jô beł srodze czekavi nich dovnich dzejóv,
11 14| wopovjadac. Tede sę wona srodze bojała wo cebje i trampkjem
12 17| handel.~Na to zrobjito mję sę srodze markotno, tak jem vzął sę
13 18| mje sę nje chcało, żem beł srodze wumęczoni karovanjim moji
14 20| jes svjatovigo rozumu?~— V srodze wostri szkole. Za knopjęcich
15 20| sę na mje nje wodvożi, bo srodze mje sę boją. Dlotego momë
16 21| vamps i wupadło mje na nogę.~Srodze mje zabolało, jaż nji mogł
17 23| won sę strzimoł, przëbroł srodze wostrą minę i sę pitoł:~—
18 23| berlami mjelë wo porządk dbac, srodze markotno sę zrobjiło. Zaczęlë
19 26| choces mje wonge ve Zvadze srodze wurągoł. Tvoja sprava spji
20 27| zaprovadzoni do dom, bjałkę svoją srodze vëstraszeł, chterna nje
21 27| naju woboje Pon Bog tak srodze navjedzeł? Przëznajësz mje
22 28| bliznę na nji, tej mje sę srodze czężko zrobjiło. Alem sę
23 28| czego mu gordzel jednak srodze zaredzevjała. Wuroczeła
24 28| Będzema v gromadze, bo srodze sę boję, cze të sobje som
25 28| chveceł za sekjcrę, tej jô srodze muszoł moknąc. Jednak te
26 29| jak pustelnjik jeden kjerz srodze vesokji a tak stari, że
27 29| brzeg. Mjedze njimi jeden srodze vjelgji stoji na drugjim
28 29| żol mje jich sę zrobjiło srodze. Ale łzë jem svoje ju beł
29 30| męczennjikjem, kjej mu sę tego tak srodze chce.~— Mje co jinszigo
30 30| kopjice sana, chdze jô sę tak srodze wurzasł...~Te dva tidzenje
31 31| Ale na moję godkę wonji srodze kjivelë głovami. A kjej
32 31| pravo do nji.~Ale ksędzu sę srodze vjidzało, że dzevczę tak
33 32| brzeg. Mjedze njimi jeden srodze vjelgji stoji na drugjim
34 32| krola jezora, tej mje go sę srodze żol zrobjiło, bo joma beła
35 33| duchóv dobrich i złich won sę srodze boji. Krom tego vjerzi won
36 33| dvjerzami rumot i njico srodze zrnokłigo vpadło do naju
37 33| vama żevnotę zanjosł, bo sę srodze wo to kłopotała... Rzekł
38 33| beł jem v ti domovi vojnje srodze wustaplevi, cobe mje nogu
39 34| Hutë rozpravovoł sę tak srodze ze svojimi starkami, jaż
40 34| Chojnjicom. Vszescë ma sę srodze zajiscelë taką novjiną,
41 34| Tak jô wudovoł, jakbem sę srodze wurzasł, bo i poprovdze
42 36| zaczął sę trzasc.~Tero mje sę srodze żol zrobjiło tovarzesza.
43 37| Panje! Vërzasł jein sę srodze, jakżesce wob drogę mje
44 38| bełbem sę gvesno wurzasł tak srodze, kjejbem beł mjoł spokojné
45 40| jedni leliji. Risunk ju srodze skażoni, ale rozeznac sę
46 41| wumrzec muszi.~Tak jô sę zląkł srodze wo mojigo tovarzesza i vzął
47 41| żogovkami. Tak jem szedł dalij, srodze zajisconi wo mojigo tovarzesza.
48 42| dloczego mje sę na Trąbjiną srodze markotno zrobjiło, kjej
49 42| rzekę. Bo mje belo na nję srodze markotno. Tej zdrzoł jem
50 42| wodvogji v sobje nje nalozł. Srodze mje tropjiła tęsknjączka,
51 42| czężoru. Ta rada sę gburom srodze vjidzała, a jô som movję,
52 42| brukvji?~Zląkł sę koscelni srodze, jaż zblodł. Vstoł i chcoł
53 42| jem sę wobudzeł, głova mje srodze bolała a jô leżoł v łożku.
54 43| njen. Koląbrovoł sę czołen srodze, ale dzevczę, zveczajné
55 45| pole, kjej mje gbur tak srodze vëkoroł. Ale kjej jô dzecom
|