Chapter
1 3 | podnjebju vjodro grało.~Mój tovarzesz, pjes Gnjota, sę bojoł,
2 9 | jistnje jak Gnjota, mój dovni tovarzesz v posanju. Tero won ju v
3 17| krolovac.~Po takji godce mój tovarzesz porvoł sę do trąbë, przësadzeł
4 18| sę trzęsła, bo v nji mój tovarzesz na svoji trąbje dął, co
5 19| Remus! — rzekł Trąba — mój tovarzesz vędrovni, co z tovarami
6 20| plecach przelotivalë. Ale mój tovarzesz na głos "tuńca" rżnął svoję
7 20| nji mogła. Ten tvój długji tovarzesz je jinszigo ducha. Zdoł
8 20| całę chvjilę wodezvo sę mój tovarzesz Trąba:~— To sę vje! Nje
9 22| Posedzë tu, jaż przińdze tvój tovarzesz. Tej jidz z njim a rechlij
10 22| lasu, wuzdrzoł jem jak mój tovarzesz Trąba zrobjił sę stateczni
11 27| Stach, Klerik i mój dobri tovarzesz Trąba. Vjidno mje tu beło,
12 27| kam sę zlitovoł.~Mój dobri tovarzesz Trąba płakał i vadzeł na
13 28| Groł won tam, dobri tovarzesz, jeden vjersz za drugjim,
14 31| Trąba wokoma mje, raptem mój tovarzesz mje wuchvaceł za trokji
15 31| Trąba muzikańt, a ten tvój tovarzesz, to znani vszeskjim Kaszubom
16 31| drogji v las. Bo choc mój tovarzesz Remus ju dva raze v żëcu
17 31| i krziknął:~— Rada! Mój tovarzesz mô wod wurodzenjô kąsk skażoną
18 33| jem żeł na svjece.~Ale mój tovarzesz Trąba nji mogł vëtrzimac.
19 34| tajemnjicę. Bo ten mój długji tovarzesz je njespełna rozumu (na
20 37| vjęcij — kuli żadno. Tvój tovarzesz bodej nje pjije, bo bem
21 37| trunku Ale rzeczë mje: Tvój tovarzesz chce vëbavjic zapadli zomk
22 37| Kaszubą...~Të, chternigo tvój tovarzesz zovje Remusem, chcesz duńsc
23 37| Bog vom za to zapłac! Mój tovarzesz Remus gvesno z chęcą po
24 39| retunku.~Provdę movjił muj tovarzesz. Nogorżij, że słuńce, czervjoné
25 41| molóv moji tesknjączkji.~Mój tovarzesz Trąba skruszoł njepotimu
26 41| barzo, żeli chcesz, be tvój tovarzesz nje przëpłuceł żëcim ti
27 41| zaszłë.~— Mój jedini druch, tovarzesz mojich przigód, nje żeł!...~
28 44| nę straszną noc, kjej mój tovarzesz Trąba zgjinął smjercą:~—
29 44| ti nocë, kjej mój jedini tovarzesz wumrzec muszoł. Ale won
|