Chapter
1 5 | chterne bełë ji bracoma, i spjevoł jem takji słova:~— Przëpłińtaż
2 8 | skuszonego...~Pokąd Mjichoł spjevoł, z głovë mje nje vechodzeł
3 8 | Stari Mjichoł jesz vjedno spjevoł svoje pjesnje. A v Advańce,
4 8 | z njim, bo ten jego rog spjevoł mje długji pjesnje, a jô
5 8 | Mjichoł nad svoją ksęgą spjevoł pjesnją Advańtovą:~Po wupadku
6 13| wokna svjecei, a przë vjidze spjevoł Mjichoł. Wob dzeń stękało
7 15| svoje pjesnje vjeczorami spjevoł, vëdovała mje sę jak raj,
8 19| XIX~Jak Remus spjevoł na pjekjelnim litkupje. ~ ~
9 19| będzesz groł a won będze spjevoł.~— Panje! — wodrzekł Trąba. —
10 19| movję, że won jesz dzis spjevoł będze. Tero le grej!~I Trąba
11 19| Vjeczni Nocë majestat!~Tak spjevoł Czernjik. Jô tero vjedzoł,
12 19| Nje vjedzoł jô że Remus spjevol będze?~— Ha, ha, ha! smjoł
13 19| v cebje vjachało? Zrazu spjevoł jes godką Remusovą, ale
14 21| płaczlevje pjiszczoł. ATrąba spjevoł:~Spadło pudło z vesokoscë —
15 22| njosł Mękę Pańską. A lud spjevoł. Tej Matkji Boskji postacejô
16 22| pogan i Turkóv. — A lud spjevoł:~— Niechze radzi o czeladzi
17 22| naszi potomcë! Ale las ju spjevoł całi, jakbe kożdi wuzimk
18 35| Szum dun morskjich mje spjevoł:~— Dalij, Remus, dalij!~
19 40| tim koscele verazno chtos spjevoł! Tak mje to ruszeło, żem
20 41| won groł na skrzepjicach i spjevoł:~— A vczora z vjeczora~Z
21 44| gromadzeł sę vkoł njego, a won spjevoł:~Nąże v tuńc! Nąże v tuńc! ~
22 44| stronje, Julkji i mje, i spjevoł do notë svojich groczi:~—
|