|
293 Temeljna je istina koju Pismo i
Predaja postojano naucavaju i slave: "Svijet je stvoren na slavu
Bozju". Bog je sve stvorio, tumaci sveti Bonaventura "ne da slavu
uveca, nego da slavu ocituje, da svoju slavu priopci". Jer Bog nema drugog
razloga za stvaranje osim svoje ljubavi i svoje dobrote: "Kljucem ljubavi
otvorio je ruku, i proizidjose stvorovi". A Prvi vatikanski sabor
objasnjava: U svojoj dobroti i svojom svemocnom silom, ne da uveca svoje
blazenstvo, niti da postigne svoje savrsenstvo, nego da ga ocituje dobrima koja
daruje svojim stvorenjima, taj jedini istiniti Bog u najslobodnijoj nakani od
pocetka vremena stvorio je iz nicega i jedno i drugo stvorenje, to jest duhovno
i tjelesno. 294 Slava je Bozja u tome da se ostvari ocitovanje i priopcivanje
njegove dobrote, radi kojih je svijet stvoren. Naciniti od nas "posinjenu
djecu po Isusu Kristu" - to je dobrohotan naum "njegove volje (...) na
hvalu i slavu njegove milosti" (Ef 1,5-6): "Jer slava je
Bozja zivi covjek, a covjekov je zivot gledanje Boga. Ako je vec Bozja objava
po stvaranju pribavila zivot svim bicima koja zive na zemlji, koliko vise
ocitovanje Ocevo po Rijeci daje zivot onima koji gledaju Boga". Konacna je
svrha stvaranja da Bog, "koji je Stvoritelj svih bica, bude konacno sve u
svemu (1 Kor 15,28), pribavljajuci ujedno svoju slavu i nase
blazenstvo".
|