|
315 Stvarajuci svijet i
covjeka Bog je dao prvo sveopce svjedocanstvo svoje svemoguce ljubavi i
mudrosti, prvi navjestaj svoga "dobrohotnog nauma" koji ima svoj cilj
u novom stvaranju u Kristu.
316 Iako se djelo stvaranja posebno
pripisuje Ocu, vjerska je istina takodjer da su jedino i nerazdvojivo pocelo
stvaranja Otac, Sin i Duh Sveti.
317 Bog sam je stvorio svemir
slobodno, izravno i bez ikakve pomoci.
318 Nijedno stvorenje nema
neizmjerne moci potrebne za "stvaranje" u pravom smislu rijeci, tj.
da proizvede i dade bitak onome sto ga nikako nije imalo (pozvati nesto u bitak
"ni od cega").
319 Bog je stvorio svijet da ocituje
i saopci svoju slavu. Da stvorenja imaju udjela u njegovoj istini, dobroti i
ljepoti, to je slava za koju ih je Bog stvorio.
320 Bog koji je stvorio svemir,
uzdrzava ga po svojoj Rijeci, Sinu koji "sve nosi snagom rijeci
svoje" (Heb 1,3) i po Duhu Tvorcu koji daje zivot.
321 Bozja providnost jest odredjenje
kojim Bog mudro i s ljubavlju vodi sva stvorenja prema njihovoj konacnoj svrsi.
322 Krist nas poziva da se kao djeca
prepustimo Providnosti nasega nebeskog Oca, a sveti Petar apostol dodaje:
"Svu svoju brigu povjerite njemu, jer on se brine za vas" (1 Pt 5,7).
323 Bozja providnost djeluje i po
stvorovima. Ljudima Bog daje da slobodno suradjuju u njegovim nacrtima.
324 Bozje pripustanje fizickog i
moralnog zla tajna je koju Bog osvjetljuje u svom Sinu Isusu Kristu koji je
umro i uskrsnuo da pobijedi zlo. Vjera nam daje sigurnost da Bog ne bi dopustio
zlo kad iz istoga zla ne bi izvukao dobro, putovima koje cemo potpuno znati tek
u vjecnom zivotu.
|