337 Bog je stvorio vidljivi svijet u
svemu njegovu bogatstvu, raznolikosti i redu. Pismo prikazuje Stvoriteljevo
djelo na simbolican nacin kao slijed sest "radnih" dana, koji
zavrsavaju "pocinkom" sedmoga dana. U vezi sa stvaranjem sveti tekst
naucava istine koje je Bog objavio za nase spasenje, koje omogucuju da
"spoznamo duboku narav stvaranja, njegovu vrijednost i svrhovitost, a to
je slava Bozja".
338 Ne postoji nista sto ne bi
svoje postojanje dugovalo Bogu Stvoritelju. Svijet je zapoceo kad je bio iz
nistavila izvucen Bozjom rijecju. Sva postojeca bica, sva priroda, sva ljudska
povijest imaju svoj korijen u tom prvobitnom dogadjaju: to je postanak kojim je
svijet sazdan i zapocelo vrijeme.
339 Svako stvorenje posjeduje
vlastitu dobrotu i savrsenost. Za svako se djelo onih "sest dana"
kaze: "I vidje Bog da je dobro". "Sve naime stvari vec time sto
su stvorene imaju svoj ustroj, istinu, izvrsnost, vlastite zakone i
uredjenje". Razliciti stvorovi koje je Bog htio u njihovu vlastitom bicu,
svaki na svoj nacin, odrazavaju zraku beskonacne Bozje mudrosti i dobrote. Zato
covjek mora dobrotu koja je vlastita svakom stvorenju postivati da izbjegne
neurednu upotrebu stvari jer bi time prezreo Stvoritelja i uzrokovao zlokobne
posljedice za ljude i njihov okolis.
340
Bog je htio ovisnost stvorova jednih o drugima. Sunce i
mjesec, cedar i sitan cvijet, orao i vrabac: nebrojene razlike i nejednakosti
znace da nijedan stvor nije sam sebi dovoljan. Oni postoje
samo u ovisnosti jednih o drugima da se medjusobno dopunjuju sluzeci jedni
drugima.
341 Svemirska ljepota. Red i
sklad stvorenoga svijeta proizlaze iz razlika medju bicima i iz odnosa medju
njima. Covjek to postepeno otkriva kao prirodne zakone. Ucenjaci se dive
stvorovima. Ljepota stvorenja odrazava beskonacnu ljepotu Stvoritelja.Ona mora
nadahnjivati stovanje i podloznost covjekova razuma i njegove volje.
342 Stupnjevitost medju
stvorenjima izrazena je redom od "sest dana", koji od
nesavrsenijeg ide k savrsenijem. Bog ljubi sva svoja stvorenja i brine se za
svako, pa i za vrapce. Ipak Isus kaze: "Vredniji ste od mnogo
vrabaca" (Lk 12,6-7), ili: "Covjek je vredniji od ovce" (Mt
12,12).
343
Covjek je vrhunac Bozjega stvarateljskog djela. Nadahnuti
izvjestaj to izrice jasno razlikujuci stvaranje covjeka od stvaranja drugih
bica.
344
Postoji solidarnost medju svim stvorenjima zato sto sva imaju
istoga Stvoritelja i sto su sva odredjena za njegovu slavu: Hvaljen budi, moj
Gospodine, u svim svojim stvorenjima,
posebno u gospodinu bratu Suncu
po kojem nam danju dajes svjetlo;
ono je lijepo i zraci velikim sjajem
i pruza nam znak o tebi, Svevisnji(...)
Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru Vodu,
ona je veoma korisna i veoma ponizna,
dragocjena i cista(...)
Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru nasu majku Zemlju
koja nas nosi i hrani,
koja proizvodi razlicite plodove
sa sarenim cvijecem i travama(...)
Hvalite i blagoslivljajte moga Gospodina,
zahvaljujte mu i sluzite mu
u svoj poniznosti.
345 Sabat - svrsetak djela od "sest dana". Sveto Pismo kaze da je "Bog sedmoga
dana dovrsio svoje djelo koje ucini" i da tako "bi dovrseno nebo i
zemlja"; Bog "pocinu" u sedmi dan koji je posvetio i blagoslovio
(Post 2,1-3). Te su nadahnute rijeci bogate spasonosnom poukom: 346mU
stvaranju je Bog postavio temelj i zakone koji ostaju cvrsti; na njih ce se
vjernik moci osloniti s pouzdanjem, i oni ce mu biti znak i jamstvo neoborive
vjernosti Bozjega saveza. Sa svoje strane covjek treba ostati vjeran tom
temelju i postivati zakone koje je Stvoritelj u nj upisao. 347mStvaranje je
izvrseno u vidu Sabata, a to znaci u vidu cascenja i klanjanja Bogu. Cascenje
je upisano u red stvaranja. "Nista se ne smije pretpostaviti Bozjem
Djelu" - kaze pravilo svetog Benedikta naznacujuci tako pravilan red
ljudskih zanimanja.
348mSabat je u
srcu Izraelova zakona. Drzati zapovijedi znaci slagati se s Bozjom mudroscu i
voljom, kako su izrazene u njegovu stvoriteljskom djelu.
349 Osmi dan. No, za nas je svanuo novi dan: dan
Kristova Uskrsnuca. Sedmim danom zavrsava prvo stvaranje. Osmim danom zapocinje
novo stvaranje. Zato stvoriteljsko djelo dosize vrhunac u vecem, otkupiteljskom
djelu. Prvom je stvaranju smisao i vrhunac u novom stvaranju u Kristu, ciji
sjaj nadvisuje ono prvo.
|