II. Vidljivi svijet

337 Bog je stvorio vidljivi svijet u svemu njegovu bogatstvu, raznolikosti i redu. Pismo prikazuje Stvoriteljevo djelo na simbolican nacin kao slijed sest "radnih" dana, koji zavrsavaju "pocinkom" sedmoga dana. U vezi sa stvaranjem sveti tekst naucava istine koje je Bog objavio za nase spasenje, koje omogucuju da "spoznamo duboku narav stvaranja, njegovu vrijednost i svrhovitost, a to je slava Bozja".

338 Ne postoji nista sto ne bi svoje postojanje dugovalo Bogu Stvoritelju. Svijet je zapoceo kad je bio iz nistavila izvucen Bozjom rijecju. Sva postojeca bica, sva priroda, sva ljudska povijest imaju svoj korijen u tom prvobitnom dogadjaju: to je postanak kojim je svijet sazdan i zapocelo vrijeme.

339 Svako stvorenje posjeduje vlastitu dobrotu i savrsenost. Za svako se djelo onih "sest dana" kaze: "I vidje Bog da je dobro". "Sve naime stvari vec time sto su stvorene imaju svoj ustroj, istinu, izvrsnost, vlastite zakone i uredjenje". Razliciti stvorovi koje je Bog htio u njihovu vlastitom bicu, svaki na svoj nacin, odrazavaju zraku beskonacne Bozje mudrosti i dobrote. Zato covjek mora dobrotu koja je vlastita svakom stvorenju postivati da izbjegne neurednu upotrebu stvari jer bi time prezreo Stvoritelja i uzrokovao zlokobne posljedice za ljude i njihov okolis.

340 Bog je htio ovisnost stvorova jednih o drugima. Sunce i mjesec, cedar i sitan cvijet, orao i vrabac: nebrojene razlike i nejednakosti znace da nijedan stvor nije sam sebi dovoljan. Oni postoje samo u ovisnosti jednih o drugima da se medjusobno dopunjuju sluzeci jedni drugima.

341 Svemirska ljepota. Red i sklad stvorenoga svijeta proizlaze iz razlika medju bicima i iz odnosa medju njima. Covjek to postepeno otkriva kao prirodne zakone. Ucenjaci se dive stvorovima. Ljepota stvorenja odrazava beskonacnu ljepotu Stvoritelja.Ona mora nadahnjivati stovanje i podloznost covjekova razuma i njegove volje.

342 Stupnjevitost medju stvorenjima izrazena je redom od "sest dana", koji od nesavrsenijeg ide k savrsenijem. Bog ljubi sva svoja stvorenja i brine se za svako, pa i za vrapce. Ipak Isus kaze: "Vredniji ste od mnogo vrabaca" (Lk 12,6-7), ili: "Covjek je vredniji od ovce" (Mt 12,12).

343 Covjek je vrhunac Bozjega stvarateljskog djela. Nadahnuti izvjestaj to izrice jasno razlikujuci stvaranje covjeka od stvaranja drugih bica.

344 Postoji solidarnost medju svim stvorenjima zato sto sva imaju istoga Stvoritelja i sto su sva odredjena za njegovu slavu: Hvaljen budi, moj Gospodine, u svim svojim stvorenjima,

posebno u gospodinu bratu Suncu

po kojem nam danju dajes svjetlo;

ono je lijepo i zraci velikim sjajem

i pruza nam znak o tebi, Svevisnji(...)

Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru Vodu,

ona je veoma korisna i veoma ponizna,

dragocjena i cista(...)

Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru nasu majku Zemlju

koja nas nosi i hrani,

koja proizvodi razlicite plodove

sa sarenim cvijecem i travama(...)

Hvalite i blagoslivljajte moga Gospodina,

zahvaljujte mu i sluzite mu

u svoj poniznosti.

345 Sabat - svrsetak djela od "sest dana". Sveto Pismo kaze da je "Bog sedmoga dana dovrsio svoje djelo koje ucini" i da tako "bi dovrseno nebo i zemlja"; Bog "pocinu" u sedmi dan koji je posvetio i blagoslovio (Post 2,1-3). Te su nadahnute rijeci bogate spasonosnom poukom: 346mU stvaranju je Bog postavio temelj i zakone koji ostaju cvrsti; na njih ce se vjernik moci osloniti s pouzdanjem, i oni ce mu biti znak i jamstvo neoborive vjernosti Bozjega saveza. Sa svoje strane covjek treba ostati vjeran tom temelju i postivati zakone koje je Stvoritelj u nj upisao. 347mStvaranje je izvrseno u vidu Sabata, a to znaci u vidu cascenja i klanjanja Bogu. Cascenje je upisano u red stvaranja. "Nista se ne smije pretpostaviti Bozjem Djelu" - kaze pravilo svetog Benedikta naznacujuci tako pravilan red ljudskih zanimanja.

348mSabat je u srcu Izraelova zakona. Drzati zapovijedi znaci slagati se s Bozjom mudroscu i voljom, kako su izrazene u njegovu stvoriteljskom djelu.

349 Osmi dan. No, za nas je svanuo novi dan: dan Kristova Uskrsnuca. Sedmim danom zavrsava prvo stvaranje. Osmim danom zapocinje novo stvaranje. Zato stvoriteljsko djelo dosize vrhunac u vecem, otkupiteljskom djelu. Prvom je stvaranju smisao i vrhunac u novom stvaranju u Kristu, ciji sjaj nadvisuje ono prvo.