|
374
Prvi covjek nije samo kao dobar stvoren, nego je i postavljen u
prijateljstvo sa svojim Stvoriteljem i u takav sklad sa samim sobom i sa
stvorenjem oko sebe, da ce to nadvisiti samo slava novoga stvorenja u Kristu.
375
Crkva vjerodostojno tumaci simbolizam biblijskog jezika u svjetlu
Novoga zavjeta i Predaje uceci da su nasi praroditelji Adam i Eva bili
postavljeni u stanje "svetosti i izvorne pravednosti". Ta milost izvorne svetosti bila je "sudionistvo na bozanskom
zivotu".
376 Izarivanjem te milosti sva su
podrucja ljudskoga zivota bila uzdignuta. Dok je covjek bio u toj Bozjoj
bliskosti, nije morao ni umrijeti ni trpjeti. Nutarnji sklad ljudske osobe,
sklad izmedju muskarca i zene,te sklad izmedju prvoga ljudskog para i cijeloga
stvorenja tvorio je stanje zvano "izvorna pravednost".
377 "Vladanje" svijetom,
sto ga je Bog od pocetka predao covjeku ostvarivalo se prije svega u samom
covjeku kao vladanje sobom. Covjek je bio nepovrijedjen i u cijelom
svome bicu sredjen jer je bio slobodan od trostruke pozude koja ga, protiv
zahtjeva razuma, podvrgava sjetilnim uzicima, pohlepi za zemaljskim dobrima i
isticanju samoga sebe.
378 Znak je bliskosti covjeka s
Bogom sto ga Bog postavlja u vrt. On tu zivi "da ga obradjuje i cuva"
(Post 2,15); tu rad nije muka, nego suradnja muskarca i zene s Bogom na
usavrsavanju vidljivoga stvorenog svijeta.
379 Cjelokupni taj sklad izvorne
pravednosti, koji je Bog u svome naumu predvidio za covjeka, izgubit ce se
grijehom nasih praroditelja.
|