|
413 "Bog nije stvorio
smrt, niti se raduje propasti zivih (...). Djavlovom je zaviscu dosla smrt u
svijet" (Mudr 1,13; 2,24).
414 Sotona ili djavao i drugi demoni
jesu pali andjeli koji su slobodno odbili da sluze Bogu i njegovu naumu. Njihov izbor protiv Boga konacan je. Oni
pokusavaju covjeka pridruziti svojoj pobuni protiv Boga.
415
"Covjek, od Boga sazdan u pravednosti, pod utjecajem Zloga, vec
je na pocetku povijesti zloupotrebio svoju slobodu i digao se protiv Boga
zeleci postici svoj cilj izvan Boga".
416
Svojim grijehom Adam je, kao prvi covjek, izgubio izvornu svetost i
pravednost koju je primio od Boga ne samo za se nego i za sve ljude.
417
Svojem su potomstvu Adam i Eva prenijeli ljudsku narav ranjenu prvim
grijehom, lisenu dakle prvotne svetosti i pravednosti. Ta
se lisenost naziva "istocni grijeh".
418 Zbog posljedica istocnog grijeha
ljudska je narav oslabila u svojim mocima, podvrgnuta je neznanju, trpljenju,
vlasti smrti i sklona je grijehu (ta se sklonost naziva "pozuda").
419 "S Tridentskim saborom
drzimo da se istocni grijeh prenosi s ljudskom naravi “ne oponasanjem nego
radjanjem”, i da je zato “vlastit svakome”".
420 Pobjeda nad grijehom koju je
izvojevao Krist daruje nam bolja dobra od onih koja nam je grijeh oduzeo:
"Gdje se umnozio grijeh, nadmocno izobilova milost" (Rim 5,20).
421 "Krscani vjeruju da je ovaj
svijet, sazdan i uzdrzavan ljubavlju Stvoriteljevom, doduse dospio u ropstvo
grijeha, ali ga je raspeti i uskrsli Krist, slomivsi moc Zloga,
oslobodio".
II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et
spes, 13.
PAVAO VI., Ispovijest vjere naroda Bozjega, 16.
II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et
spes, 2.
|