|
436 Krist dolazi iz grckog
prijevoda hebrejskog izraza "Mesija", a znaci "Pomazanik".
I postaje Isusu vlastito ime samo zato sto on savrseno ispunja bozansko
poslanje koje taj naslov oznacuje. U Izraelu su naime u Bozje ime bili pomazani
ljudi posveceni za poslanje koje im je Bog povjerio. Tako je bilo s kraljevima,
svecenicima i, u rijetkim slucajevima, s prorocima. Tako je nadasve moralo biti
s Mesijom kojega je Bog poslao da konacno uspostavi njegovo kraljevstvo.Mesija
je morao biti pomazan Duhom Gospodinovim,u isti mah kao kralj i svecenik, ali i
kao prorok. Isus je ostvario mesijansku nadu Izraela svojom trostrukom sluzbom
svecenika, proroka i kralja.
437 Andjeo je pastirima navijestio
Isusovo rodjenje kao rodjenje Mesije obecanog Izraelu: "Danas vam se u
gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin" (Lk 2,11). On je
od pocetka "onaj kog je Otac posvetio i poslao na svijet" (Iv 10,36),
zacet kao "svet" (Lk 1,35) u djevicanskom Marijinom krilu.
Josip je bio od Boga pozvan da "uzme" k sebi "Mariju" svoju
"zarucnicu", trudnu "onim sto je u njoj zaceto (...) od Duha
Svetoga" (Mt 1,20), da se Isus, "zvani Krist", rodi od
Josipove zarucnice u mesijanskom Davidovu rodu (Mt 1,16).
438 Isusovo mesijansko posvecenje
objavljuje njegovo bozansko poslanje. "On je ono sto oznacuje samo njegovo
ime, jer pod Kristovim se imenom podrazumijeva onaj koji je pomazao, onaj koji
je pomazan i samo pomazanje kojim je pomazan: onaj koji je pomazao jest Otac,
onaj koji je pomazan jest Sin, a bio je pomazan u Duhu koji je
pomazanje".Njegovo vjecno mesijansko posvecenje objavljeno je u vremenu
njegova zemaljskog zivota u casu kada je krsten od Ivana, kad ga je Bog
"pomazao Duhom svetim i snagom" (Dj 10,38) "da se ocituje
Izraelu" (Iv 1,31) kao njegov Mesija. Njegova djela i rijeci
objavit ce ga kao "Sveca Bozjega" (Mk 1,24; Iv 6,69; Dj
3,14).
439 Brojni Zidovi a i neki pogani
koji su dijelili njihovu nadu prepoznase u Isusu osnovne crte mesijanskog
"sina Davidova" kojega Bog bijase obecao Izraelu. Isus je prihvatio
ime Mesija na koje je imao pravo, ali ne bez ograda, jer ga je dio suvremenika
shvacao previse ljudski,u biti politicki.
440 Isus je prihvatio ispovijest
vjere kojom ga je Petar priznao Mesijom, navjescujuci tada vec blisku muku Sina
covjecjega. Tako je otkrio pravi sadrzaj svoga mesijanskog kraljevskog
dostojanstva, u transcendentnoj istovjetnosti Sina Covjecjeg "koji je
sisao s neba" (Iv 3,13), kao i u njegovom otkupiteljskom poslanju
kao Sluge patnika: "Sin Covjecji (...) nije dosao da bude sluzen, nego da
sluzi i zivot svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mt 20,28). Zato se
pravi smisao njegova kraljevskog dostojanstva ocituje samo s visine kriza.
Istom poslije Uskrsnuca njegovo ce kraljevsko dostojanstvo moci biti proglaseno
od Petra pred narodom Bozjim: "Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov
da je toga Isusa kojega ste vi razapeli Bog ucinio i Gospodinom i
Kristom!" (Dj 2,36).
|