|
441 Sin Bozji, u Starom
zavjetu, jest naslov pridavan andjelima,izabranomnarodu, Izraelovim sinovima i
njihovim kraljevima. U takvim slucajevima on znaci adoptivno sinovstvo koje
izmedju Boga i njegova stvorenja uspostavlja odnos posebne prisnosti. Kada se
obecani Mesija-Kralj naziva "Sinom Bozjim"to, prema literarnom smislu
tih izjava, ne ukljucuje nuzno da je on vise nego covjek. Oni koji su tako
oznacili Isusa kao Mesiju izraelskogamozda time nisu namjeravali reci nesto
vise.
442 No to isto ne vrijedi za Petra
kad ispovijeda da je Isus "Krist, Sin Boga zivoga" (Mt 16,16),
jer Isus svecano odgovara: "To ti nije objavilo tijelo i krv, nego Otac
moj, koji je na nebesima" (Mt 16,17). Isto tako ce Pavao, u
odnosu na svoje obracenje na putu u Damask, reci: "Kad se Onomu koji me
odvoji vec od majcine utrobe i pozva miloscu svojom, svidjelo otkriti mi Sina
svoga da ga navjescujem medju poganima" (Gal 1,15-16). I
"odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Bozji" (Dj
9,20). To ce biti od samog pocetka srediste apostolske vjere ispovjedjene
prije svih od Petra kao temelja Crkve.
443 Petar je mogao priznati
nadnaravni znacaj bozanskog sinovstva Isusa Mesije jer mu je to Isus dao jasno
raspoznati. Pred velikim vijecem, na pitanje svojih tuzitelja: "Ti si,
dakle, Sin Bozji?", Isus je odgovorio: "Vi velite! Ja jesam! (Lk 22,70). Vec mnogo
prije, on se nazvao "Sinom" koji poznaje Oca, koji je razlicit od
"slugu" sto ih je Bog prethodno slao svome narodu, i koji je visi od
samih andjela. On je svoje sinovstvo razlikovao od sinovstva svojih ucenika ne
govoreci nikad "Oce nas", osim kad je njima naredio: "Vi,
dakle, ovako molite: Oce nas" (Mt 6,9); i tu je razliku naglasio:
"Bogu mojemu i Bogu vasemu" (Iv 20,17).
444
Evandjelja izvjescuju kako ga je u dva svecana trenutka, o krstenju i
o preobrazenju, glas Ocev oznacio kao svoga "ljubljenog Sina". Isus
predstavlja sebe kao "jedinorodjenog Sina Bozjega" (Iv 3,16) i
tim nazivom potvrdjuje svoju vjecnu opstojnost. On trazi vjeru "u ime
jedinorodjenog sina Bozjega" (Iv 3,18) Ta krscanska ispovijest
javlja se vec u satnikovom uskliku pred Isusom na krizu: "Zaista, ovaj
covjek bijase Sin Bozji!" (Mk 15,39). Doista samo u pashalnom
otajstvu moze vjernik dati puno znacenje naslovu "Sin Bozji".
445
Nakon uskrsnuca Isusovo bozansko sinovstvo ocituje se u moci njegova
proslavljenog covjestva: on je "odredjen da bude silan Sin Bozji duhom
svetosti po uskrsnucu od mrtvih" (Rim 1,4). Apostoli ce moci
ispovijedati: "Vidjeli smo slavu njegovu, slavu koju ima kao
Jedinorodjenac od Oca, pun milosti i istine" (Iv 1,14).
|