|
446 U
grckom prijevodu knjigâ Starog zavjeta, neizrecivo ime kojim se Bog
objavio Mojsiju, JHVH, prevedeno je "Kyrios" ["Gospodin"].
Od tada Gospodin postaje najobicajnije ime za naznaku samog bozanstva
Boga Izraelova. Novi zavjet u tom jakom smislu upotrebljava naziv
"Gospodin" za Oca, ali, i to je novina, takodjer za Isusa priznajuci
time i njega samoga Bogom.
447 Sam
Isus, na prikriven nacin, pridaje sebi taj naslov raspravljajuci s farizejima o
smislu Psalma 110,ali i na izricit nacin obracajuci se svojim Apostolima.
Tijekom javnog zivota njegova djela kojima vlada nad prirodom, bolestima,
demonima, smrcu i grijehom ocitovala su njegovo bozansko vrhovnistvo.
448
Veoma se cesto u evandjeljima neke osobe obracaju Isusu
oslovljavajuci ga "Gospodine". Taj naziv izrazava postovanje i
pouzdanje onih koji se priblizuju Isusu ocekujuci od njega pomoc i izljecenje.
Izgovoren na poticaj Duha Svetoga izrazava priznavanje Isusova bozanskog
otajstva. U susretu s uskrsnulim Isusom postaje izraz klanjanja: "Gospodin
moj i Bog moj!" (Iv 20,28), poprimajuci tada oznaku ljubavi i
odanosti, sto ce ostati svojstveno krscanskoj predaji: "Gospodin je!"
(Iv 21,7).
449
Pridajuci Isusu bozanski naslov "Gospodin", prve
ispovijesti crkvene vjere vec od pocetkatvrde da moc, cast i slava vlastite
Bogu Ocu pristaju i Isusu,jer je on "bozanske naravi" (Fil 2,6),
te da je Otac to gospodstvo Isusovo ocitovao uskrisivsi ga od mrtvih i
uzvisivsi ga u svoju slavu.
450 Vec
od pocetka krscanske povijesti, tvrdnja da je Isus gospodar nad svijetom i nad
povijescuukljucuje i priznanje da covjek ne smije vlastitu osobnu slobodu
apsolutno podvrci nikakvoj zemaljskoj sili, nego samo Bogu Ocu i Gospodinu
Isusu Kristu: Car nije "Gospodin"."Crkva vjeruje (...) da u svom
Gospodinu i Ucitelju nalazi kljuc, srediste i cilj svekolike ljudske
povijesti".
451
Krscanska je molitva obiljezena naslovom "Gospodin", bilo
kad je rijec o pozivu na molitvu: "Gospodin s vama", bilo o zakljucku:
"Po Gospodinu nasem Isusu Kristu", ili pak o pokliku punom pouzdanja
i nade: "Maran atha" ("Gospodin dolazi!"), ili "Marana
tha" ("Gospodine, dodji!") (1 Kor 16,22), "Amen,
dodji, Gospodine Isuse!" (Otk 22,20).
|