IV. Kako je Sin Bozji covjek

470 Buduci da je u otajstvenom sjedinjenju Utjelovljenja "ljudska narav bila uzeta, a ne unistena",Crkva je tijekom stoljeca bila dovedena da ispovjedi punu stvarnost Kristove ljudske duse, sa njezinim djelovanjima razuma i volje, i Kristovog ljudskog tijela. Ali uporedo morala je s vremena na vrijeme potsjecati da je Kristova ljudska narav vlastita bozanskoj Osobi Sina Bozjega koja ju je uzela. Sve sto on jest i sto cini u njoj proizlazi iz "Jednog od Trojstva". Sin Bozji, dakle, priopcuje svome covjestvu svoj osobni nacin postojanja u Trojstvu. Prema tome, u svojoj dusi i u svome tijelu, Krist ljudski izrazava bozansko ponasanje Trojstva: Sin Bozji (...) radio je ljudskim rukama, razmisljao ljudskim umom, odlucivao ljudskom voljom, ljubio je ljudskim srcem. Rodjen od Marije Djevice, postao je uistinu jedan od nas, u svemu nama slican osim u grijehu.

KRISTOVA DUSA I NJEGOVA LJUDSKA SPOZNAJA

471 Apolinar Laodicejski tvrdio je da je u Kristu Rijec uzela mjesto ljudske duse ili duha. Protiv te zablude Crkva je ispovjedila da je vjecni Sin uzeo i razumnu ljudsku dusu.

472 Ljudska dusa koju je Sin Bozji uzeo posjeduje pravu ljudsku spoznaju. Kao takva, ova nije mogla po sebi biti neogranicena: dogadjala se u povijesnim uvjetima svoga postojanja u prostoru i vremenu. Zato je Sin Bozji, postavsi covjekom, mogao pristati da "raste u mudrosti, dobi i milosti" (Lk 2,52) i morao se zanimati za ono sto se u ljudskom stanju moze dokuciti samo iskustvom.To bijase posve u skladu sa stvarnoscu njegovog svojevoljnog ponizenja kad je uzeo "lik sluge" (Fil 2,7).

473 Ali u isto vrijeme, ta uistinu ljudska spoznaja Sina Bozjega izrazavala je bozanski zivot njegove Osobe."Ljudska narav Sina Bozjega, ne od sebe nego po svom ujedinjenju s Rijecju, spoznavala je i ocitovala u Kristovoj Osobi sve ono sto dolikuje Bogu".Tu je u prvom redu prisna i neposredna spoznaja koju utjelovljeni Sin Bozji ima o svome Ocu.Sin je Bozji i u svom ljudskom spoznanju ocitovao bozansku pronicavost koju je imao o tajnim mislima ljudskih srdaca.

474 Ljudska se Kristova spoznaja, po svojem sjedinjenju s bozanskom Mudroscu u Osobi utjelovljene Rijeci, u punini koristila znanjem vjecnih nauma koje bijase dosao objaviti. Ono sto u tom podrucju kaze da ne zna, izjavljuje drugdje da nema poslanja da to objavi.

KRISTOVA LJUDSKA VOLJA

475 Usporedo, Crkva je na sestom ekumenskom saboruizjavila da Krist ima dvije volje i dva naravna djelovanja, bozansko i ljudsko, ne suprotstavljena, nego suradjujuca, tako da je utjelovljena Rijec, u poslusnosti Ocu, ljudski htjela sve ono sto je bozanski odlucila s Ocem i Duhom Svetim za nase spasenje. Kristova ljudska volja "bez protivljenja i opiranja slijedi, ili bolje, podredjena je njegovoj bozanskoj i svemogucoj volji".

KRISTOVO PRAVO TIJELO

476 Buduci da je Rijec postala tijelom uzimajuci pravo covjestvo, Kristovo je tijelo bilo ograniceno. Zbog toga ljudski lik Kristov moze biti "stavljen pred oci" (Gal 3,1). Na sedmom ekumenskom saboru Crkva je priznala zakonitim predstavljanje njegova lika "casnim i svetim slikama."

477 U isto je vrijeme Crkva uvijek priznavala da se u Isusovu tijelu "nevidljiva Rijec vidljivo pokazala u nasem tijelu". U stvari, pojedinacne oznake Kristova Tijela izrazavaju bozansku Osobu Sina Bozjega. On je crte vlastitoga ljudskog tijela ucinio toliko svojima, da se, prikazane na svetoj slici, mogu castiti, jer vjernik koji stuje "sliku", stuje stvarnost onoga koji je na njoj predstavljen".

SRCE UTJELOVLJENE RIJECI

478 Isus nas je poznavao i ljubio, sve i svakog pojedinog, za vrijeme svog zivota, u svojoj smrtnoj borbi i u svojoj muci, i za svakoga se od nas zrtvovao: "Sin Bozji me je ljubio i predao samoga sebe za mene" (Gal 2,20). Sve nas je ljubio ljudskim srcem. Zato sveto Srce Isusovo, probodeno radi nasih grijeha i poradi naseg spasenja, "uzima se kao glavni pokazatelj i znamen (...) one ljubavi kojom bozanski Otkupitelj stalno ljubi vjecnog Oca i sve ljude".