II. Rodjen od Marije Djevice

487 To sto katolicka vjera vjeruje u odnosu na Mariju temelji se na onome sto ona vjeruje u odnosu na Krista, ali sto naucava o Mariji, na svoj nacin osvjetljuje njezinu vjeru u Krista.

MARIJINO PREDODREDJENJE

488 "Bog odasla Sina svoga" (Gal 4,4), ali da mu pripravi tijelo, zelio je slobodnu suradnju stvorenja. Zato je Bog, od sve vjecnosti, izabrao da majka njegovog Sina bude kci Izraela, zidovska djevojka iz Nazareta u Galileji; "djevica zarucena s muzem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija" (Lk 1,26-27). Otac milosrdja htio je da predodredjena majka prije utjelovljenja dade pristanak, da kao sto je zena sudjelovala u davanju smrti, tako zena sudjeluje i u davanju zivota. 489 Tijekom Staroga zavjeta Marijino se poslanje pripravljalo poslanjem svetih zena. Na pocetku bijase Eva: unatoc svom neposluhu, primila je obecanje o potomstvu koje ce biti pobjednikom Zloga, i obecanje da ce biti majka svih zivih.Snagom tog obecanja, Sara zace sina unatoc svojoj starosti. Protiv svakog ljudskog ocekivanja, Bog je izabirao sto se smatralo nemocnim i slabim da pokaze svoju vjernost obecanju: Anu, Samuelovu majku,Deboru, Rutu, Juditu, Esteru i mnoge druge zene. Marija "ima prvenstvo medju poniznima i siromasima Gospodnjim, koji s pouzdanjem od Njega ocekuju i primaju spasenje (...) S Njom, uzvisenom kceri sionskom, poslije dugog cekanja obecanja, ispunjaju se vremena i ustanovljuje se nova ekonomija".

BEZGRESNO ZACECE

490 Da bi bila Spasiteljeva Majka, Marija je "bila od Boga nadarena darovima koji su u skladu s tako uzvisenom ulogom".Andjeo Gabriel, u casu navjestenja, pozdravlja je kao "milosti punu" (Lk 1,28). I doista, da bi navjestaju svoga poziva mogla dati slobodan pristanak svoje vjere, bilo je potrebno da bude sva nosena Bozjom miloscu.

491 Tijekom vjekova Crkva je postala svjesna da je Marija, ispunjena Bozjom miloscu, bila otkupljena vec od svoga zaceca. Tako dogma o Bezgresnom Zacecu, proglasena od Pape Pija IX. 1854. godine, izjavljuje: Preblazena Djevica Marija u prvom trenutku svoga zaceca, jedinstvenom je miloscu i povlasticom svemogucega Boga, u predvidjanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila ocuvana od svake ljage istocnoga grijeha. 492 Sav taj "sjaj sasvim jedinstvene svetosti" koji Mariju "resi vec od prvog casa njezina zaceca" dolazi joj potpuno od Krista: ona je "otkupljena na uzvisen nacin u vidu zasluga svoga Sina". Vise nego bilo koju drugu stvorenu osobu, Otac ju je "blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu" (Ef 1,3). U njemu ju je izabrao, "prije postanka svijeta, da bude “sveta i neporocna” pred njim u ljubavi" (Ef 1,4).

493 Oci istocne Predaje nazivaju Majku Bozju "Presveta" ("Panaghia"), caste ju kao "slobodnu od svake ljage grijeha, kao oblikovanu od Duha Svetoga i ucinjenu novim stvorenjem". Miloscu Bozjom, Marija je cijelog svog zivota ostala cista od svakog osobnog grijeha.

"NEKA MI BUDE PO RIJECI TVOJOJ"

494 Na vijest da ce "Sina Svevisnjega" roditi snagom Duha Svetoga, a da ne upozna muza, Marija je "poslusnoscu vjere" (Rim 1,5), sigurna da "Bogu nista nije nemoguce", odgovorila: "Evo sluzbenice Gospodnje; neka mi bude po tvojoj rijeci" (Lk 1,37-38). Tako, davsi svoj pristanak Bozjoj Rijeci, "Marija je postala Isusova majka i, prihvacajuci Bozju spasiteljsku volju svim srcem i nezaprijecena bilo kakvim grijehom, potpuno se kao Gospodinova sluzbenica posvetila osobi i djelu svoga Sina, pod njim i s njime, miloscu svemoguceg Boga": Kako kaze sveti Irenej, "posluhom postade uzrokom spasenja za sebe i sav ljudski rod". S njime, nije malo starih otaca koji tvrde: "Uzao Evine neposlusnosti Marija je razrijesila svojom poslusnoscu; sto je djevica Eva svojom nevjerom svezala, to je Djevica Marija svojom vjerom razrijesila", i, usporedjujuci je s Evom, Mariju nazivaju "Majkom zivih" i cesto tvrde: "smrt po Evi, zivot po Mariji".

MARIJINO BOGOMATERINSTVO

495 Marija, koju evandjelja zovu "Isusova majka" (Iv 2,1; 19,25), prije nego je rodila svoga Sina, na poticaj Duha, proglasena je "Majkom moga Gospodina" (Lk 1,43). Doista, onaj kojeg je Marija po Duhu Svetom zacela kao covjeka i koji je uistinu postao njezin Sin po tijelu, jest vjecni Ocev Sin, druga Osoba presvetog Trojstva. Crkva ispovijeda da je Marija zaista Bogorodica ["Theotokos"].

MARIJINO DJEVICANSTVO

496 Vec od prvih iskaza vjere, Crkva je ispovijedala da je Isus u krilu Djevice Marije zacet samom snagom Duha Svetoga, potvrdjujuci i tjelesni vidik toga dogadjaja: Isus je bio zacet "bez sjemena, od Duha Svetoga". U djevicanskom zacecu Oci razabiru znak da je doista Sin Bozji dosao u covjecanstvo, kakvo je nase: Tako sveti Ignacije Antiohijski (pocetkom 2. st.) veli: "Vi ste cvrsto uvjereni u pogledu naseg Gospodina da je uistinu od roda Davidova po tijelu, Sin Bozji po volji i snazi Bozjoj, uistinu rodjen od Djevice, (...) da je uistinu [na kriz] bio pribijen za nas, u svome tijelu, pod Poncijem Pilatom (...) Uistinu je trpio, kako je uistinu i uskrsnuo". 497 Evandjeoski izvjestaji vide u djevicanskom zacecu bozansko djelo koje nadilazi svako shvacanje i svaku ljudsku mogucnost: "Sto je u njoj zaceto, doista je od Duha Svetoga", kaze andjeo Josipu o Mariji, njegovoj zarucnici (Mt1,20). Crkva u tome vidi ispunjenje bozanskog obecanja na usta Izaije proroka: "Evo, djevica ce zaceti i roditi sina". 498 Sutnja Evandjelja po Marku i poslanica Novog zavjeta o Marijinom djevicanskom zacecu bila je kadikad uzrokom nesigurnosti. Moglo se pitati nisu li po srijedi legende ili teoloske obrade bez zahtjeva povijesnosti. Na to valja odgovoriti: Vjera u djevicansko zacece Isusovo nailazila je na zivo protivljenje, sarkazam i neshvacanje nevjernika, zidova i pogana: ona nije nasla motiva u poganskoj mitologiji niti u kakvom prilagodjivanju idejama vremena. Smisao toga dogadjaja dokuciv je samo vjeri, koja ga vidi u onoj "povezanosti koja veze razlicita otajstva medjusobno",u cjelini Kristovih otajstava, od utjelovljenja do Pashe. Sveti Ignacije Antiohijski vec svjedoci takvu povezanost: "Poglavica ovoga svijeta nije znao za Marijino djevicanstvo i njezin porod, kao ni za smrt Gospodinovu: tri vrhunska Otajstva koja se dogodise u Bozjoj sutnji".

MARIJA "VAZDA DJEVICA"

499 Produbljenje vjere u djevicansko materinstvo dovelo je Crkvu da ispovjedi stvarno i trajno Marijino djevicanstvo i u porodu utjelovljenog Sina Bozjega. Doista rodjenje Krista "nije njezinu djevicansku netak-nutost umanjilo nego posvetilo". Crkveno bogosluzje slavi Mariju kao "Aeiparthenos", "vazda Djevicu"

500 Na to se katkad primjecuje da Sveto pismo govori o Isusovoj braci i sestrama. Crkva je uvijek drzala da ti navodi ne naznacuju drugu djecu Djevice Marije: Jakov i Josip, "Isusova braca" (Mt 13,55), sinovi su Marije, Kristove ucenice,koja je oznacena posebno kao "druga Marija" (Mt 28,1). Rijec je o najblizim Isusovim rodjacima, prema izrazavanju uobicajenom u Starom zavjetu.

501 Isus je jedini Marijin Sin. No, duhovno Marijino majcinstvo proteze se na sve ljude koje je on dosao spasiti: "ona je rodila Sina kojega je Bog ucinio “prvorodjencem medju mnogom bracom” (Rim 8,29), tj. medju vjernicima, u radjanju i odgoju kojih ona suradjuje materinskom ljubavlju".

MARIJINO DJEVICANSKO MATERINSTVO U BOZJEM NAUMU

502 Oci vjere mogu, u povezanosti s cjelinom Objave, otkriti tajne razloge zbog kojih je Bog, u svom spasenjskom nacrtu, htio da se njegov Sin rodi od Djevice. Ti se razlozi odnose koliko na Osobu i otkupiteljsko poslanje Kristovo, toliko na prihvacanje tog poslanja sa strane Marijine u korist svih ljudi.

503 Marijino djevicanstvo ocituje posvemasnju Bozju inicijativu pri Utjelovljenju. Isus ima za Oca samo Boga. "Ljudska narav koju je uzeo nije ga nikada odvojila od Oca (...) Naravni je Sin Ocu po bozanstvu, naravni Sin majci po covjestvu, ali u pravom smislu Bozji Sin u svojim dvjema naravima".

504 Isus je u krilu Djevice Marije zacet po Duhu Svetom jer je novi Adam kojim zapocinje novo stvaranje: "Prvi je covjek od zemlje, zemljan; drugi covjek - s neba" (1 Kor 15,47). Kristovo je covjestvo, vec od zaceca, puno Duha Svetoga, jer mu Bog "Duha ne daje na mjeru" (Iv 3,34). "Od punine njegove", od glave otkupljenog covjecanstva, "svi mi primismo, i to milost na milost" (Iv 1,16).

505 Isus, novi Adam, svojim djevicanskim zacecem zapocinje novo radjanje posvojene djece u Duhu Svetom po vjeri. "Kako ce to biti?" (Lk 1,34). Udionistvo na bozanskom zivotu ne proizlazi "od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muzevljeve, nego - od Boga" (Iv 1,13). Djevicansko je prihvacanje toga zivota jer je isti covjeku darovan od Duha. Zarucnicki znacaj ljudskoga poziva u odnosu na Boga savrseno se ispunja u Marijinom djevicanskom materinstvu.

506 Marija je djevica jer je njezino djevicanstvo znak njezine vjere, "koja ne bijase obiljezena nikakvom sumnjom" i njezinog posvemasnjeg predanja volji Bozjoj. Svojom vjerom ona postaje Majkom Spasitelju: "Marija je blazenija po tom sto prihvaca Kristovu vjeru nego sto zacinje Kristovo tijelo".

507 Marija je u isti mah djevica i majka, jer je najsavrsenija slika i ostvarenje Crkve: "Crkva (...) po vjerno primljenoj Bozjoj Rijeci i sama postaje majkom: jer propovijedanjem i krstenjem na novi i besmrtni zivot radja djecu, zacetu po Duhu Svetomu i od Boga rodjenu. Ona je i djevica koja potpuno i cisto cuva vjeru datu Zarucniku".