|
514
U Evandjeljima nema mnogo toga sto zanima ljudsku znatizelju u odnosu
na Isusa. Gotovo nista se ne kaze o njegovu zivotu u
Nazaretu, a ne govori se ni o znacajnom dijelu njegova javnog zivota. Ono sto
je sadrzano u Evandjeljima, bilo je napisano "da vjerujete: Isus je Krist,
Sin Bozji, i da vjerujuci imate zivot u imenu njegovu" (Iv 20,31).
515 Evandjelja su napisali ljudi
koji su medju prvima povjerovali i pozeljeli s drugima podijeliti svoju vjeru.
Spoznavsi, u vjeri, tko je Isus, mogli su u cijelom njegovu zemaljskom zivotu
prepoznavati i obznanjivati tragove njegova Otajstva. Od povoja rodjenja do
octa muke i ubrusa Uskrsnuca, sve je u Isusovu zivotu znak njegova Otajstva.
Kroz njegove cine, njegova cudesa, njegove rijeci objavljeno je da "u
njemu tjelesno prebiva sva punina bozanstva" (Kol 2,9). I tako se
njegovo covjestvo pokazuje kao "sakrament", tj. znak i orudje
bozanstva i spasenja koje ono donosi: sto bijase vidljivo u njegovu zemaljskom
zivotu vodilo je k nevidljivom otajstvu njegova bozanskog sinovstva i njegova
otkupiteljskog poslanja.
OPCE CRTE ISUSOVIH OTAJSTAVA
516 Sav Kristov zivot jest Objava
Oca: njegove rijeci i djela, njegova sutnja i trpljenje, njegov nacin
postojanja i govorenja. Isus moze reci: "Tko vidi mene, vidi Oca" (Iv
14,9), a Otac: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slusajte!" (Lk
9,35). Buduci da se nas Gospodin utjelovio da izvrsi Ocevu volju, i najmanji
potezi njegovih Otajstava ocituju "ljubav Bozju prema nama" (1Iv 4,9).
517
Sav je Kristov zivot Otajstvo Otkupljenja. Otkupljenje je
prije svega plod krvi kriza,ali to Otajstvo je na djelu u cijelom Kristovu
zivotu: vec u njegovu Utjelovljenju, kojim nas je, postavsi siromasan, obogatio
svojim siromastvom; u njegovu skrovitom zivotu koji, njegovom podloznoscu,
popravlja nasu nepokornost; u njegovoj rijeci koja cisti slusatelje; u
lijecenjima i otklinjanjima sto ih je vrsio, po kojima je "uzeo nase
slabosti i ponio boli" (Mt 8,17); u njegovu Uskrsnucu kojim nas
opravdava.
518
Sav Kristov zivot je Otajstvo ponovnog okupljanja svega pod jednu
glavu (Rekapitulacija). Sto god je Isus ucinio, rekao i trpio, imalo
je za cilj da palog covjeka obnovi u njegovu prvotnom pozivu: Kada se utjelovio
i postao covjekom, obnovio je u sebi samom dugu povijest ljudi i ukratko nam
pribavio spasenje, tako da smo u Kristu zadobili ono sto bijasmo izgubili u
Adamu, tj. da budemo na sliku i priliku Bozju.Upravo zato je Krist prosao kroza
sve dobi zivota, da time povrati svim ljudima zajednistvo s Bogom.
NASE ZAJEDNISTVO U ISUSOVIM
OTAJSTVIMA
519
Svekoliko Kristovo bogatstvo je "namijenjeno svakom covjeku i
tvori dobro za svakoga". Od svoga utjelovljenja "radi nas ljudi i
radi naseg spasenja" sve do smrti "za nase grijehe" (1 Kor 15,3)
i Uskrsnuca "za nase opravdanje" (Rim 4,25), Krist nije zivio
svoj zivot za se, nego za nas. A i sada je
"nas zagovornik kod Oca" (1 Iv 2,1), "uvijek ziv da se za
nas zauzima" (Heb 7,25). Sa svim sto je zivio i trpio za nas jednom
za uvijek, On ostaje uvijek "pred licem Bozjim za nas" (Heb 9,24).
520 U cijelom svom zivotu Isus se
pokazuje kao nas uzor: On je "savrsen covjek" koji nas poziva
da postanemo njegovi ucenici i podjemo za njim; svojim ponizenjem dao nam je
primjer da ga nasljedujemo, svojom molitvom privlaci molitvi, svojim
siromastvom poziva da slobodno prihvatimo oskudicu i progonstva.
521
Sve sto je Krist zivio, on nam omogucuje zivjeti to u njemu i
da on to zivi u nama. "Utjelovljenjem se naime Sin Bozji na neki
nacin sjedinio sa svakim covjekom". Pozvani smo da tvorimo jedno s njime;
kao udovima svoga Tijela on nam daje ucestvovati u onome sto je sam zivio u
svome tijelu za nas i kao nas uzor: Moramo u sebi nastavljati i nadopunjati
stanja i Otajstva Isusova i cesto ga moliti da ih sam dovrsi i ostvari u nama i
u citavoj svojoj Crkvi (...) jer Sin Bozji je naumio da uspostavi stanovito
zajednistvo te svoja ostajstva u nama i u svoj svojoj Crkvi nekako prosiri i
nastavi po milostima koje nam zeli priopciti i plodovima sto ih tim otajstvima
zeli u nama izvesti. Time zeli da ih u nama dovrsi.
|