|
PRIPRAVE
522 Dolazak Sina Bozjega na zemlju
dogadjaj je takve vaznosti da ga je Bog htio kroz vjekove pripraviti. Obrede i
zrtve, likove i znakove "Prvog Saveza" (Heb 9,15), sve
usmjerava prema Kristu; navijesta ga po ustima proroka koji se smjenjuju u
Izraelu; budi i u srcu pogana nejasno iscekivanje tog dolaska.
523 Sveti Ivan Krstitelj neposredni
je preteca Gospodinov, poslan da mu pripravi put. "Prorok
Svevisnjega" (Lk 1,76), najveci je i posljednjiod svih proroka;
zapocinje njime Evandjelje: vec iz majcinog krilapozdravlja Kristov dolazak i
nalazi svoju radost u tome da bude "prijatelj zarucnika" (Iv 3,29),
koga oznacuje kao "Jaganjca Bozjega (...) koji oduzima grijeh
svijeta" (Iv 1,29). Prethodeci Isusu "u duhu i sili
Ilijinoj" (Lk 1,17), Ivan svjedoci za nj propovijedanjem, krstenjem
obracenja i na kraju svojim mucenistvom.
524 Slaveci svake godine bogosluzje
Dosasca, Crkva prozivljuje to iscekivanje Mesije: uvazeci u
zajednistvo s dugom pripravom prvoga Spasiteljeva dolaska, vjernici pobudjuju
zarku zelju za njegovim drugim dolaskom. Slavljem Pretecinog rodjenja i
mucenistva Crkva se sjedinjuje s njegovom zeljom: "On treba da raste, a ja
da se umanjujem" (Iv 3,30).
BOZICNO OTAJSTVO
525 Isus je rodjen u skromnosti
staje, u siromasnoj obitelji;priprosti pastiri prvi su svjedoci dogadjaja. U
tom ubostvu ocituje se slava neba. Crkva ne prestaje pjevati slavu te noci:
Djevica danas radja Vjecitoga;
a zemlja Nedostupnome dariva spilju.
Andjeli s pastirima slavoslove;
a mudraci, predvodjeni zvijezdom, dolaze da mu se poklone.
Jer kao nejako dijete radi nas rodi se
vjeciti Bog! 526 "Postati kao djeca" naspram Bogu uvjet je za
ulazak u Kraljevstvo; zato se treba poniziti, treba postati malen; stovise,
treba se "nanovo roditi odozgo" (Iv 1,12), roditi od Boga i
tako "postati djecom Bozjom" (Iv 1,12). Bozicno Otajstvo se u
nama ispunja kada se Krist u nama "oblikuje". Bozic je Otajstvo te
"cudesne razmjene": "O cudesne li razmjene! Stvoritelj roda
ljudskoga uzeo je tijelo i udostojao se roditi od Djevice, bez sjemena posta
covjekom i obdari nas svojim bozanstvom".
OTAJSTVO ISUSOVA DJETINJSTVA
527 Obrezanje Isusovo, osam
dana nakon rodjenja, znak je njegova uklapanja u Abrahamovo potomstvo, u narod
Saveza, njegova podlaganja Zakonu i osposobljavanja za bogostovlje Izraelovo na
kojem ce sudjelovati tijekom cijelog zivota.Isti je znak pralik "Kristovog
obrezanja", to jest Krstenja.
528 Bogojavljenje je
ocitovanje Isusa kao Mesije Izraelova, Sina Bozjega i Spasitelja svijeta.
Zajedno s Isusovim krstenjem u Jordanu i svadbom u Kani, ono slavi poklon
"mudraca" s Istoka Isusu. U tim "mudracima", koji
predstavljaju okolne poganske religije, Evandjelje vidi prvine naroda koji u
Utjelovljenju primaju Blagovijest spasenja. Dolazak mudraca u Jeruzalem da se
poklone zidovskom kralju pokazuje kako oni, u mesijanskom svjetlu Davidove
zvijezde, traze u Izraelu onoga koji ce biti kralj narodâ. Njihov dolazak
naznacuje da pogani ne mogu upoznati Isusa i klanjati mu se kao Sinu Bozjemu i
Spasitelju svijeta ako se ne okrenu Zidovima i ne prime od njih mesijansko
poslanje sadrzano u Starom zavjetu. Bogojavljenje ocituje kako "u obitelj
praotaca"ulazi "veliko mnostvo naroda", postizuci
"izraelsko dostojanstvo".
529 Prikazanje Isusa u hramu
predstavlja ga kao Prvorodjenca koji pripada Gospodinu. U Simunu i Ani
svekoliko je Izraelovo iscekivanje koje dolazi u Susret svojem Spasitelju
(bizantska predaja tako naziva dogadjaj). Isus je prepoznat kao dugo iscekivani
Mesija, "svjetlo naroda" i "slava Izraela", ali i kao
"znak protivljenja". Mac boli prorecen Mariji navijesta drugi prinos,
savrsen i jedincat, onaj na krizu, koji ce darovati spasenje sto ga Bog
pripravi "pred licem svih naroda".
530 Bijeg u Egipat i pokolj
nevine djece ocituju suprotstavljanje tame svjetlu: "K svojima dodje i
njegovi ga ne primise" (Iv 1,11). Cjelokupni Kristov zivot bit ce u
znaku progona. Njegovi dijele s njim tu sudbinu. Povratak iz Egiptapodsjeca na
Izlazaki prikazuje Isusa kao konacnog osloboditelja.
OTAJSTVA ISUSOVA SKROVITOG ZIVOTA
531 Tijekom veceg dijela zivota,
Isus je dijelio stanje goleme vecine ljudi: svakodnevni zivot bez prividne
velicine, zivot rucnog rada, zidovski vjerski zivot podvrgnut Bozjem Zakonu,
zivot u zajednici. O svemu tom razdoblju objavljeno nam je da Isus bijase
roditeljima "podlozan" i da "napredovase u mudrosti, dobi i
milosti kod Boga i ljudi" (Lk 2,51-52).
532 Isusovim pokoravanjem svojoj
majci i zakonitom ocu ostvaruje se savrseno obdrzavanje cetvrte zapovijedi. To podlaganje je slika sinovske
poslusnosti nebeskom Ocu. Svakodnevno Isusovo podvrgavanje Josipu i Mariji
nagovijestilo je i predoznacilo podvrgavanje Velikog Cetvrtka: "ne (...)
moja volja" (Lk 22,42). Kristovom poslusnoscu u svakodnevici
skrovitog zivota vec je zapocelo djelo obnove onoga sto Adamov neposluh bijase
razorio.
533
Skroviti nazaretski zivot dopusta svakom covjeku da bude u
zajednistvu s Isusom na najredovitijim putovima svakodnevnog zivota: Nazaretska
je kuca skola u kojoj pocinjemo upoznavati Kristov zivot. To je skola
evandjelja (...) Ponajprije nas uci sutjeti. O kad
bi se u nama obnovila cijena sutnje, toga divnog i tako potrebnog ozracja duse
(...) Osim toga, uci nas zivjeti u obitelji. Neka nas Nazaret podsjeti
sto je obitelj, sto je zajednistvo obiteljske ljubavi, sto njena ljepota
jednostavna i stroga, sto njen znacaj nepovrediv i svet. Ovdje napokon
upoznajemo disciplinu rada. O nazaretski dome, kuco Sina drvodjelceva,
zelimo bas ovdje shvatiti i slaviti doduse strogi, ali i otkupiteljski zakon
ljudskog napora (...) Zelimo na kraju pozdraviti radnike cijelog svijeta i
pokazati im veliki uzor - njihova bozanskog Brata. 534 Nasasce Isusa u Hramu
jedini je dogadjaj koji razbija sutnju Evandjelja o skrovitim Isusovim
godinama. Isus nam daje nazreti tu otajstvo njegova posvemasnjeg posvecenja
poslanju koje izvire iz njegova bozanskog sinovstva: "Niste li znali da mi
je biti u onome sto je Oca mojega?" (Lk 2,49). Marija i Josip
"nisu razumjeli" tih rijeci, nego ih primise u vjeri, a Marija ih je
"cuvala u svom srcu" (Lk 2,51), sve vrijeme sto je Isus ostao
skriven u tisini obicnog zivota.
|