ISUSOVO KRSTENJE
535 Pocetak Isusova javnog zivota
jest njegovo krstenje od Ivana u Jordanu. Ivan je propovijedao " krstenje
obracenja na otpustenje grijeha" (Lk 3,3). Mnostvo je gresnika,
carinika i vojnika, farizeja i saduceja i bludnica dolazilo da ih on krsti.
Tako pristupi i Isus. Krstitelj oklijeva, Isus trazi i prima Krstenje. Tada Duh
Sveti, u liku goluba, sidje na Isusa a "glas s neba" zaori: "Ovo
je Sin moj, ljubljeni". To je ocitovanje ("Epifania") Isusa kao
Mesije Izraelova i Sina Bozjega.
536
Krstenje je, s njegove strane, prihvacanje i pocetak poslanja Sluge
patnika. On pristaje da se uvrsti medju gresnike; on je "Jaganjac Bozji
koji oduzima grijeh svijeta" (Iv 1,29), vec anticipira
"krstenje" svoje okrutne smrti. Zapravo dolazi da izvrsi "svu
pravednost" (Mt 3,15), tj. da se podvrgne posve volji svog Oca:
prihvaca s ljubavlju krstenje smrti za oprostenje nasih grijeha. Na to
prihvacanje odgovara glas Oca koji se nasladjuje u Sinu. I Duh, kojeg Isus
posjeduje u punini vec od zaceca, dolazi i ostaje na njemu. Isus ce mu biti
izvor za cijelo covjecanstvo. Pri njegovu krstenju "otvaraju se
nebesa" (Mt 3,16) koja Adamov grijeh bijase zatvorio; silaskom
Isusa i Duha posvecene su i vode, kao predznak novoga stvaranja.
537
Krstenjem se krscanin sakramentalno suoblicuje Isusu, kojemu je
krstenje bilo predokus smrti i Uskrsnuca; krscanin treba uci u to otajstvo
poniznog snizenja i skrusenja, treba sici u vodu s Isusom da s njim uzadje,
ponovo se rodi iz vode i Duha, da u Sinu postane ljubljeni sin Ocev i
"hodi u novosti zivota" (Rim 6,4): Po krstenju silazimo u grob
zajedno s Kristom, da mognemo s njim i uskrsnuti; silazimo s njim da bismo
mogli i uzaci s njim; uzlazimo s njim da bismo mogli biti i proslavljeni s
njim.
Sve sto se zbilo u Kristu daje nam
shvatiti da, nakon uranjanja u vodu, Duh Sveti s nebesa nad nama lebdi te,
posvojeni Ocevim glasom, postajemo sinovi Bozji.
NAPASTOVANJE ISUSA
538
Evandjelja govore o razdoblju Isusove samoce u pustinji neposredno
nakon sto ga je Ivan krstio: "Poveden" od Duha, Isus ostade u
pustinji cetrdeset dana posteci; bijase sa zvijerima a andjeli mu sluzahu. Kad je to vrijeme zavrsilo, Sotona ga je tri puta napastovao trazeci da
iskusa njegovo sinovsko drzanje prema Bogu. Te napade, koji obnavljaju
napastovanja Adama u raju i Izraela u pustinji, Isus je odbio te se i djavao od
njega udaljio "do druge prilike" (Lk 4,13).
539 Evandjelisti isticu spasenjski
smisao toga otajstvenog dogadjaja. Kao novi Adam, Isus je ostao vjeran dok je
prvi popustio napasti. Isus savrseno ispunjava poziv Izraelov: nasuprot onima
koji su nekoc Boga tijekom cetrdeset godina iskusavali u pustinji, Krist se
objavljuje kao Sluga Bozji u svemu poslusan bozanskoj volji. Tako je Isus
pobjednik djavla: on je "svezao jakoga" da mu otme plijen. Isusova
pobjeda nad napasnikom u pustinji nagovjescuje pobjedu muke, posvemasnju
poslusnost njegove sinovske ljubavi prema Ocu.
540 Napastovanje Isusa ocituje kakvo
je mesijanstvo Sina Bozjega, suprotno onome sto mu ga predlaze Sotona i koje mu
ljudi zele pripisati. Zato je Krist pobijedio napasnika za nas: "Nemamo
takva Velikog svecenika koji ne bi mogao biti supatnik u nasim slabostima, nego
koji je u svemu iskusan kao i mi, osim grijeha". (Heb 4,15). Crkva
se svake godine cetrdesetdnevnom Korizmom sjedinjuje s Isusovim
Otajstvom u pustinji.
"KRALJEVSTVO BOZJE JE BLIZU"
541
"Posto je Ivan bio predan, otidje Isus u Galileju. Propovijedao
je evandjelje Bozje: «Ispunilo se vrijeme, priblizilo se kraljevstvo Bozje! Obratite se i vjerujte evandjelju!»" (Mk 1,15). "Krist
je, da izvrsi Ocevu volju, osnovao nebesko Kraljevstvo na zemlji". A volja
je Oceva, "ljude uciniti dionicima bozanskog zivota". I to cini
sabiruci ljude oko svoga Sina, Isusa Krista. Taj zbor je Crkva, koja na Zemlji
predstavlja "klicu i pocetak" Kraljevstva Bozjega.
542 Krist je u sredistu toga ujedinjavanja
ljudi u "Bozju obitelj". Oko sebe ih saziva svojom Rijecju, svojim
"znakovima" koja ocituju Kraljevstvo Bozje, slanjem svojih ucenika.
Dolazak svoga Kraljevstva On ce ostvariti nadasve velikim Otajstvom svoga
Vazma: svojom smrcu na krizu i Uskrsnucem. "Kad budem uzdignut sa zemlje,
sve cu privuci k sebi" (Iv 12,32). "Svi su ljudi pozvani na
ovo sjedinjenje s Kristom".
NAVJESTAJ KRALJEVSTVA BOZJEGA
543 Svi su ljudi pozvani da
udju u Kraljevstvo. Navijesteno najprije sinovima Izraela, mesijansko je
Kraljevstvo odredjeno da primi ljude svih naroda.Za pristup u Kraljevstvo,
potrebno je prihvatiti Isusovu Rijec: Gospodinova se rijec usporedjuje sa
sjemenom koje se sije u polju; oni koji slusaju s vjerom i pripadaju malom
Kristovom stadu, primili su sâmo Kraljevstvo; a sjeme svojom snagom nice
i raste sve do vremena zetve. 544 Kraljevstvo pripada siromasnima i
malenima, tj. onima koji ga primaju ponizna srca. Isus je poslan da bude "blagovjesnik
siromasima" (Lk 4,18). Njih proglasava blazenima jer je
"kraljevstvo nebesko njihovo!" (Mt 5,3);
"malenima" se Otac dostojao objaviti ono sto mudrima i umnima ostaje
skriveno. Isus, od jasala do kriza dijeli zivot siromaha, poznaje glad, zedj i
oskudicu. Stavise, poistovjecuje se sa svakom vrstom siromaha i djelotvornu
ljubav prema njima cini uvjetom za ulazak u Kraljevstvo.
545 Isus poziva gresnike na
kraljevsku gozbu: "Nisam dosao zvati pravednike, nego gresnike" (Mt
2,17). Pozivajuci ih na obracenje, bez kojeg nema ulaska u Kraljevstvo,
rijecima i cinima Isus im pokazuje neizmjerno milosrdje svoga Oca i neizmjernu
"radost" koja biva "na nebu zbog jednog obracenog gresnika"
(Lk 15,7). Najvisi dokaz takve ljubavi bit ce zrtva vlastitog zivota
"na otpustenje grijeha" (Mt 26,28).
546 Isus poziva na ulazak u
Kraljevstvo sluzeci se prispodobama, koje su osobit izraz njegova
naucavanja. Njima poziva na kraljevsku gozbu,ali trazi i korjenito
opredjeljenje: za postignuce Kraljevstva potrebno je "prodati" sve,
ne dostaju rijeci, nuzna su djela. Prispodobe su kao ogledalo covjeku: prima li
Rijec kao sto ga prima kamenito tlo ili kao dobra zemlja? Kako se sluzi
primljenim talentima? U srcu prispodobâ prikriveno stoji Isus i
Kraljevstvo prisutno u svijetu. Treba uci u Kraljevstvo, tj. postati Kristovim
ucenicima da se upoznaju "otajstva Kraljevstva nebeskoga" (Mt 13,11).
Za one koji ostaju "vani", sve i dalje ostaje zagonetno.
ZNAKOVI KRALJEVSTVA BOZJEGA
547 Isus popracuje svoje rijeci
silnim "cudesima, djelima i znamenjima" (Dj 2,22), koja
ocituju da je u njemu prisutno Kraljevstvo. Dokazuju da je Isus navijesteni Mesija.
548 Znakovi sto ih Isus cini svjedoce da ga je Otac poslao. Oni pobudjuju
vjeru u njega. Onima koji mu se obracaju s vjerom, on daje ono sto traze. Tada
cudesa ucvrscuju vjeru u onoga koji vrsi djela svog Oca: svjedoce da je on Sin
Bozji. Ali mogu biti povod i sablazni. Ne idu za tim da zadovolje znatizelju i
zelje necega magijskog. Premda su mu cudesa tako ocita, Isus je od nekih
odbacen; optuzuju ga cak da djeluje uz pomoc demona.
549 Oslobadjajuci neke ljude od
zemaljskih zala gladi, nepravde, bolesti i smrti, Isus je pokazao mesijanske
znakove; on nije dakako dosao da ukloni odavde sva zla, nego da ljude oslobodi
od najgorega ropstva: grijeha, koji ih prijeci u njihovu pozivu djece Bozje i
uzrok je svih ljudskih porobljenja.
550 Dolazak Kraljevstva Bozjega
poraz je kraljevstva Sotonina: "Ako ja po Duhu Bozjem izgonim djavle,
zbilja je doslo k vama kraljevstvo Bozje" (Mt 12,28). Isusovi egzorcizmi
oslobadjaju neke ljude od demonskog mucenja. Oni unaprijed oznacuju veliku
pobjedu Isusovu nad "knezom ovoga svijeta" (Iv 12,31).
Kraljevstvo ce Bozje biti konacno uspostavljeno krizem Kristovim: kad "Bog
zavlada s drveta".
"KLJUCEVI KRALJEVSTVA"
551 U pocetku javnog zivota Isus je
izabrao dvanaest ljudi da budu s njim i sudjeluju u njegovu poslanju; zato im
je dao udjela u svojoj vlasti i poslao ih "propovijedati kraljevstvo Bozje
i lijeciti bolesne" (Lk 9,2). Oni ostaju stalno pridruzeni
Kraljevstvu Krista, koji po njima vodi Crkvu: Ja vam stoga u bastinu predajem
kraljevstvo sto ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom
u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeci dvanaest plemena
Izraelovih (Lk 22,29-30). 552 U zboru Dvanaestorice Simun Petar zauzima
prvo mjesto. Isus mu je
povjerio jedinstveno poslanje. Zahvaljujuci objavi primljenoj od Oca, Petar je
ispovjedio: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga zivoga". Tad mu je
Gospodin rekao: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit cu Crkvu
svoju i vrata paklena nece je nadvladati" (Mt 16,18). Krist,
"kamen zivi" (1 Pt 2,4) jamci svojoj Crkvi utemeljenoj na
Petru pobjedu nad silama smrti. Poradi vjere koju je
ispovjedio, Petar ce ostati neoboriva stijena Crkve. Poslanje ce mu biti cuvati
vjeru u njezinoj cjelovitosti i utvrdjivati svoju bracu.
553 Isus je predao Petru osobitu
vlast: "Tebi cu dati kljuceve kraljevstva nebeskoga, pa sto god svezes na
zemlji, bit ce svezano na nebesima" (Mt 16,19). "Vlast
kljuceva" oznacava autoritet upravljanja kucom Bozjom, sto je Crkva. Isus,
"dobri Pastir" (Iv 10,11), tu je zadacu potvrdio nakon
Uskrsnuca: "Pasi ovce moje" (Iv 21,15-17). Vlast "vezanja
i razrjesivanja" oznacuje autoritet oprastanja grijeha, prosudjivanja u
podrucju nauke i disciplinskih mjera u Crkvi. Isus je taj autoritet predao
Crkvi po sluzbi apostola, napose Petra, kojemu su jedinomu izricito povjereni
kljucevi Kraljevstva.
PREDOKUS KRALJEVSTVA: PREOBRAZENJE
554 Od dana kad je Petar ispovjedio
da Isus jest Krist, Sin Boga zivoga, Ucitelj "poce upucivati ucenike kako
treba da podje u Jeruzalem, da mnogo pretrpi(...) da bude ubijen i treci dan da
uskrsne" (Mt 16,21). Petar se toj najavi usprotivio, drugi je nisu
razumjeli. U tom je kontekstu smjesten tajanstveni dogadjaj Isusova
preobrazenja na visokom brdu, pred trojicom od njega izabranih svjedoka: Petra,
Jakova i Ivana. Lice i Isusova odjeca zablistase sjajem, pojavise se Mojsije i
Ilija govoreci "o njegovu Izlasku, sto se doskora imao ispuniti u
Jeruzalemu" (Lk 9,31); uto ih oblak zasjeni a glas s neba zaori:
"Ovo je Sin moj, izabranik! Njega slusajte" (Lk 9,35).
555 Na trenutak, Isus ocituje svoju
bozansku slavu, potvrdjujuci tako Petrovu ispovijest. Objavljuje da "za
ulazak u svoju slavu" (Lk 24,26) mora proci preko kriza u
Jeruzalemu. Mojsije i Ilija bijahu vidjeli slavu Bozju na brdu; Zakon i proroci
bijahu nagovijestili Mesijina trpljenja. Isusova je Muka upravo volja Oceva:
Sin djeluje kao Sluga Bozji.Oblak oznacuje prisutnost Duha Svetoga;
"Pokazalo se citavo Trojstvo: Otac u glasu; Sin u covjeku, Duh u svjetlom
oblaku": Preobrazio si se na gori, Kriste Boze, i ucenici tvoji vidjese
slavu tvoju koliko im to bijase moguce, da znadu, kad te budu gledali kako te
razapinju, da dragovoljno podnosis muku, a svijetu propovijedaju, da si ti
doista Ocev odsjev. 556 Na pragu javnoga zivota: Krstenje; na pragu Pashe:
Preobrazenje. Isusovim krstenjem "ocitovano je otajstvo prvog
preporodjenja: nase krstenje"; Preobrazenje je "sakrament drugog
preporodjenja: naseg uskrsnuca". Vec sada, po Duhu Svetomu koji djeluje u
sakramentu Tijela Kristova, mi imamo udjela u Gospodinovu Uskrsnucu.
Preobrazenje nam pruza predokus slavnog Kristova dolaska, "kada ce
preobraziti ovo nase bijedno tijelo i suobliciti ga tijelu svome slavnome"
(Fil 3,21). Ali nas podsjeca i na to da "nam je kroz mnoge nevolje
uci u kraljevstvo Bozje" (Dj 14,22): Petar to jos nije shvacao kada
je na brdu pozelio zivjeti s Kristom. Tu srecu ti je, Petre, Krist osigurao poslije smrti. A sada ti kaze: Sidji
da se trudis na zemlji, da sluzis na zemlji, da budes prezren i razapet na
zemlji. Sisao je Zivot da bude ubijen; sisao je Kruh da ogladni; sisao je Put
da se od puta umori; sisao je Izvor da ozedni; a ti odbijas da trpis?
ISUSOV PUT U JERUZALEM
557
"Kad je doslo vrijeme da bude uzet, Isus odlucno krenu u
Jeruzalem" (Lk 9,51).Tom je odlukom pokazao da ulazi u Jeruzalem
pripravan da umre. U tri navrata najavio je svoju muku i
svoje uskrsnuce. Krecuci prema Jeruzalemu kaze: "Ne prilici da prorok umre
izvan Jeruzalema" (Lk 13,33).
558 Isus podsjeca na mucenistvo
proroka koji su bili usmrceni u Jeruzalemu. Ipak, ne prestaje pozivati Jeruzalem
da se okupi oko njega: "Jeruzaleme (...) koliko li puta htjedoh okupiti
djecu tvoju kao sto kvocka okuplja pilice pod krila, ali vi niste htjeli!
" (Mt 23,37b). Kad je stigao na domak Jeruzalemu, Isus place nad
gradom i jos jednom ocituje zelju svoga srca: "O kad bi i ti u ovaj dan
spoznao sto je za tvoj mir! Ali sada je skriveno tvojim ocima" (Lk 19,41-42).
ISUSOV MESIJANSKI ULAZAK U JERUZALEM
559 Kako ce Jeruzalem primiti svoga
Mesiju? Posto se uvijek otimao pokusajima naroda da ga zakralji, Isus izabire
vrijeme i do u pojedinosti pripravlja svoj mesijanski ulazak u grad
"Davida, oca svoga" (Lk 1,32). Klicali mu kao sinu Davidovu,
onome koji donosi spasenje ("Hosana" znaci: "Oh, spasi
nas!", "daj nam spasenje!"). Sada "Kralj slave" (Ps
24,7-10) ulazi u svoj grad jasuci na magaretu: ne zadobiva Kcer Sionsku,
sliku svoje Crkve, niti lukavoscu niti nasiljem, nego poniznoscu koja svjedoci
za Istinu. Zato podanici njegova Kraljevstva, toga dana, jesu djeca i
"siromasi Bozji", koji mu klicu kao sto su ga andjeli navijestili
pastirima. Njihovo klicanje "Blagoslovljen koji dolazi u ime
Gospodnje" (Ps 118,26) preuzela je Crkva u "Svet"
euharistijskog bogosluzja kao uvod u spomencin Gospodinove Pashe.
560 Isusov ulazak u Jeruzalem ocituje
dolazak Kraljevstva koje ce Kralj-Mesija uskoro ostvariti Pashom svoje smrti i
Uskrsnuca. Slavljem ulaska Isusova u Jeruzalem, na Cvjetnicu, Crkva zapocinje
Veliki Tjedan.
|