|
574 Sve od pocetka javnog djelovanja
Isusova, neki farizeji i pristase Herodovi, sa svecenicima i knjizevnicima,
sporazumjeli su se da ga pogube.Odredjenim svojim djelimaIsus se nekima,
zlonamjernima, ucinio sumnjivim s opsjednuca. Optuzuju ga za huljenje Boga i za
lazno prorokovanje,religijske zlocine koje je Zakon kaznjavao smrtnom kaznom
kamenovanjem.
575mMnogi cini i rijeci Isusove bili su dakle
"znak protuslovlja" (Lk 2,34) za jeruzalemske vjerske vlasti,
koje Evandjelje po Ivanu cesto nazivlje "Zidovima",vise nego za
obicne clanove Puka Bozjega. Dakako, Isusovi odnosi s farizejima nisu bili samo
polemicni. Ima farizeja koji ga izvjescuju o opasnosti kojoj je izvrgnut. Isus neke od njih hvali, kao
knjizevnika iz Mk 12,34, i vise puta s farizejima blaguje. Isus
potvrdjuje nauke uz koje pristaje ta vjerska elita Puka Bozjega: uskrsnuce
mrtvih, oblike poboznosti (milostinja, post i molitva)i obicaj obracanja Bogu
kao Ocu, sredisnje znacenje zapovijedi ljubavi prema Bogu i bliznjemu. 576 U ocima mnogih u Izraelu cini se da Isus djeluje protiv bitnih
ustanova Izabranog naroda:
podloznosti Zakonu u cjelini njegovih pisanih zapovijedi i, za
farizeje, u tumacenju usmene predaje;
sredisnjeg znacaja Hrama jeruzalemskoga kao svetog mjesta gdje Bog na
osobit nacin prebiva;
vjere u jedinog Boga ciju slavu ne moze dijeliti nijedan covjek.
|