|
583 Isus, kao i proroci prije njega,
iskazivao je Hramu i Jeruzalemu najdublje postovanje. Ondje je bio prikazan od
Josipa i Marije cetrdeset dana po svom rodjenju. U dobi od dvanaest godina,
odlucuje ostati u Hramu da bi svoje roditelje podsjetio da je njemu biti u
onome sto je Oca njegova. On je onamo uzlazio svake godine barem za Pashu u
vrijeme svoga skrovitog zivota; i samo njegovo javno djelovanje odvijalo se uz
njegova hodocasca u Jeruzalem za velike zidovske blagdane.
584 Isus se uspinjao u Hram kao na
povlasteno mjesto susreta s Bogom. Hram je za njega boraviste njegova Oca, dom
molitve, i on se srdi sto je izvanjsko predvorje Hrama postalo mjestom
trgovanja. Ako tjera trgovce iz Hrama, cini to iz ljubomorne ljubavi za svoga
Oca: "Ne cinite od kuce Oca mojega kucu trgovacku. Prisjetise se njegovi
ucenici da je pisano: «Izjeda me revnost za Dom tvoj»" (Iv 2.16-17).
Poslije njegova Uskrsnuca, apostoli su uscuvali veliko religiozno postovanje za
Hram.
585 Uoci svoje muke, Isus je ipak
navijestio razorenje tog sjajnog zdanja od kojeg nece ostati kamen na kamenu. U
tome je navjestaj jednoga znaka posljednjih vremena koja ce zapoceti njegovim
Vazmom. Ali o tom su prorostvu lazni svjedoci mogli izvijestiti iskrivljeno za
ispitivanja Isusova kod velikog svecenika, i ono je Isusu vraceno kao uvreda
dok je bio pribijen na Kriz.
586 Isus, daleko od toga da bude
protivan Hramugdje je dao bît svog ucenja, htio je platiti porez Hramu
pridruzujuci se Petru kojega je upravo bio postavio temeljem svoje buduce
Crkve. Jos vise, poistovjetio se s Hramom prikazujuci se kao konacno boraviste
Bozje medju ljudima. Stoga njegovo tjelesno usmrcenjenavijesta razorenje Hrama
koje ce ocitovati ulazak u novo doba povijesti spasenja: "Dolazi cas kad
se necete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu" (Iv 4,21).
|