|
PODIJELJENOST ZIDOVSKIH VLASTI PREMA ISUSU
595mMedju jeruzalemskim vjerskim vlastima, ne
samo da se nasao farizej Nikodemili odlicnik Josip iz Arimateje da potajno budu
ucenicima Isusovim, nego su nastala i dugotrajna neslaganja o njemutako da uoci
same Muke sv. Ivan moze reci da su "mnogi i od glavara vjerovali u
njega", premda na nesavrsen nacin (Iv 12,42). To nije nista cudno
ako se uzme u obzir da je sutradan po Pedesetnici "mnostvo svecenika
prihvacalo vjeru" (Dj 6,7) i da su neki iz farizejske sljedbe
prigrlili vjeru (Dj 15,5), tako da sveti Jakov moze reci svetom Pavlu:
"tolike su tisuce Zidova povjerovali, i svi su revnitelji Zakona" (Dj
21,20).
596mJeruzalemske vjerske vlasti nisu bile
jednodusne u tome kako se ponasati prema Isusu.Farizeji suzaprijetili
izopcenjem onima koji bi ga slijedili.Onima koji su se bojali da ce "svi
povjerovati u nj (Isusa), pa ce doci Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i
narod!", veliki je svecenik predlozio prorokujuci: "Za vas je bolje
da jedan covjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" (Iv
11,49-50). Veliko vijece proglasuje da Isus "zasluzuje smrt" (Mt 26,66)
kao bogohulnik, ali buduci da je izgubilo pravo izvrsenja smrtne kazne, predaje
Isusa Rimljanima optuzujuci ga za politicku bunu,sto ce Isusa staviti u
uporedbu s Barabom optuzenim za "pobunu" (Lk 23,19).
Svecenicki glavari i politickim prijetnjama pritiscu Pilata da osudi Isusa na
smrt.
ZIDOVI NISU SKUPNO ODGOVORNI ZA SMRT ISUSOVU
597 Uzimajuci u obzir povijesnu
slozenost Isusova procesa ocitovanu u evandjeoskim opisima, i kakav god mogao
biti osobni grijeh cimbenikâ tog sudjenja (Juda, Sinedrij, Pilat), koji
samo Bog poznaje, ne moze se odgovornost za nj pripisati ukupnosti jeruzalemskih
Zidova, unatoc povicima manipuliranog mnostvai opcenitim prijekorima sadrzanima
u pozivima na obracenje nakon Pedesetnice.Sam Isus oprastajuci s Krizai Petar
slijedeci njegov primjer uzeli su u obzir "neznanje" (Dj 3,17)
jeruzalemskih Zidova, cak i njihovih poglavara. Jos se manje moze, pocev od
krika puka: "Krv njegova na nas i na djecu nasu!" (Mt 27,25),
sto znaci potvrdu, prosiriti odgovornost na druge Zidove u prostoru i vremenu:
Stoga je Crkva na II. Vatikanskom saboru izjavila: "Za ono sto je pocinjeno
za vrijeme Muke ne mogu biti okrivljeni ni svi onda zivuci Zidovi bez razlike,
ni Zidovi nasega vremena. (...) Zidove se ne smije prikazivati kao od Boga
odbacene ni proklete, kao da bi to proizlazilo iz Svetoga Pisma".
SVI GRESNICI BILI SU UZROCNICI MUKE KRISTOVE
598 Crkva, u Uciteljstvu svoje vjere
i u svjedocenju svojih svetaca, nije nikad zaboravila da su "sami gresnici
bili uzrocnici i kao orudje svih muka sto ih je pretrpio bozanski
Otkupitelj".Uzimljuci u obzir to da nasi grijesi vrijedjaju samoga
Krista,Crkva ne oklijeva pripisivati krscanima najtezu odgovornost u muci
Isusovoj, odgovornost kojom su oni precesto opterecivali jedino Zidove: Krivce
te uzasne krivnje moramo vidjeti u onima koji nastavljaju opet padati u svoje
grijehe. Buduci da su nasa zlodjela ucinila da Gospodin nas Isus Krist podnese
muku Kriza, oni koji uranjaju u nerede i zlo, sigurno "sami sebi iznova
razapinju i ruze Sina Bozjega".I treba priznati da je u tom slucaju nas vlastiti
grijeh veci nego grijeh Zidovâ. Jer oni, po svjedocanstvu apostolovu,
"da su upoznali Kralja slave, nikad ga ne bi bili razapeli".Mi,
naprotiv, ispovijedamo da ga poznajemo. I kad ga nijecemo svojim cinima, na
neki nacin stavljamo na nj svoje ubojite ruke.
I nisu ga raspeli zli dusi; raspeo si ga ti s njima i jos ga
razapinjes, uzivajuci u porocima i grijesima.
|