|
648 Uskrsnuce Kristovo je predmet
vjere ukoliko je ono transcendentni zahvat samoga Boga u stvoreno i u povijest.
U njemu, tri bozanske Osobe djeluju zajedno ocitujuci istodobno svoju vlastitu
izvornost. Ono se zbilo po moci Oca koji je Krista, svoga Sina
"uskrisio" i tako na savrsen nacin njegovo covjestvo - s njegovim
tijelom - uveo u Trojstvo. Uskrsnucem od mrtvih Isus je konacno postavljen
"Sinom Bozjim u snazi po Duhu posvetitelju" (Rim 1,3-4). Sveti
Pavao istice ocitovanje moci Bozje po djelu Duha koji je mrtvo covjestvo
Isusovo ozivio i pozvao ga u slavno stanje Gospodina.
649 Sin pak vlastito Uskrsnuce
izvrsuje snagom svoje bozanske moci. Isus navijesta kako treba da Sin covjecji
mnogo pretrpi, umre, i zatim da uskrsne (u aktivnom znacenju te rijeci).
Drugdje, on izricito tvrdi: "Ja polazem zivot svoj, da ga opet uzmem
(...). Vlast imam poloziti ga, vlast imam opet uzeti ga" (Iv 10,17-18).
"Vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo" (1 Sol 4,14).
650 Crkveni oci promatraju Uskrsnuce
polazeci od bozanske osobe Kristove koja je ostala sjedinjena s njegovom dusom
i tijelom, i kada su bili smrcu odijeljeni jedno od drugoga: "Po jedinstvu
bozanske naravi koja ostaje prisutnom u svakome od dvaju dijelova covjeka, ta
se dva dijela opet sjedinjuju. Tako smrt nastaje rastavom ljudskog spoja, a
Uskrsnuce sjedinjenjem dvaju rastavljenih dijelova".
|