|
KRIST VEC SADA KRALJUJE PO CRKVI...
668 "Ta Krist zato umrije i
ozivje da Gospodar bude i mrtvima i zivima" (Rim 14,9). Uzasasce
Kristovo na Nebo znaci sudjelovanje njegova covjestva u moci i vlasti samoga
Boga. Isus Krist jest Gospodin: posjeduje svu moc na nebesima i na zemlji. On
je "iznad svakog vrhovnistva i vlasti i moci i gospodstva", jer Otac
"mu sve podlozi pod noge" (Ef 1,20-22). Krist je Gospodar
svemira i povijesti. U njemu povijest covjeka kao i sve stvoreno nalazi svoju
"rekapitulaciju", svoje nadnaravno dovrsenje.
669 Kao Gospodin, Krist je i Glava
Crkve koja je njegovo Tijelo.Uzdignut u nebo i proslavljen, ispunivsi tako
potpuno svoje poslanje, on ostaje na zemlji u svojoj Crkvi. Otkupljenje je izvor
vlasti koju Krist, snagom Duha Svetoga, vrsi nad Crkvom."Kraljevstvo
Kristovo vec je otajstveno prisutno u Crkvi", koja je "klica i
pocetak toga Kraljevstva na zemlji".
670 Od Uzasasca naum je Bozji usao u
svoje dovrsenje. Mi smo vec "u posljednjem casu!" (1 Iv 2,18)
"Tako su dakle posljednja vremena za nas vec prispjela. Obnova svijeta
definitivno je zadobivena i, u potpunoj zbiljnosti, anticipirana vec sada:
zaista, vec na zemlji Crkva je ukrasena nesavrsenom ali pravom svetoscu."
Kraljevstvo Kristovo vec ocituje svoju prisutnost cudesnim znacima sto prate
njegovo navijestanje po Crkvi.
...OCEKUJUCI DA MU SVE BUDE PODLOZENO
671 Kraljevstvo Kristovo, vec
prisutno u Crkvi, ipak nije jos dovrseno "u velikoj moci i slavi" (Lk
21,27) dolaskom Kraljevim na zemlju. To kraljevstvo jos napadaju zle sile,
premda su one u osnovi Vazmom Kristovim vec pobijedjene. Dok mu ne bude sve
podvrgnuto, "do casa kad se budu ostvarila nova nebesa i nova zemlja gdje
pravda prebiva, hodocasnicka Crkva nosi u svojim sakramentima i svojim
ustanovama, sto pripadaju ovom vremenu, lik svijeta sto prolazi; ona sama zivi
medju stvorenjima koja i sad stenju u bolovima radjanja i ocekuju ocitovanje
sinova Bozjih". Stoga krscani, osobito u Euharistiji, mole za uskorenje
povratka Kristova, govoreci mu: "Dodji, Gospodine" (1 Kor 16,22;
Otk 22,17.20).
672 Prije Uzasasca Krist je ustvrdio
da jos nije cas slavne uspostave me-sijanskoga Kraljevstva sto ga je Izrael
ocekivao, i koje je, po prorocima, imalo svim ljudima donijeti konacni red
pravde, ljubavi i mira. Sadasnje je vrijeme, po Gospodinu, vrijeme Duha i
svjedocenja, ali i vrijeme jos obiljezeno "nevoljom" (1 Kor
7,26) i kusnjom zla koja ne stedi Crkvu i zapocinje borbe posljednjih vremena. To je vrijeme iscekivanja i bdjenja.
SLAVNI DOLAZAK KRISTA, NADE IZRAELA
673 Nakon Uzasasca, Kristov dolazak
u slavi je neminovan, premda "nije nase znati vremena i zgode koje je Otac
podredio svojoj vlasti" (Dj 1,7). Taj eshatonski dogadjaj moze se
zbiti svakoga casa, premda je "zadrzan", i on i konacna kusnja koja
ce mu prethoditi.
674 Dolazak slavnog Mesije ovisi u
svakom casu povijesti o tom da bude priznat od "cijelog Izraela" (Rim
11,26; Mt 23,39), kojega je "jedan dio otvrdnuo" (Rim
11,25) nevjerom prema Isusu. Sveti Petar rekao je to jeruzalemskim Zidovima
nakon Pedesetnice: "Pokajte se dakle i obratite da se izbrisu grijesi vasi
pa od Gospodina dodju vremena rashlade te on posalje vama unaprijed
namijenjenog Pomazanika, Isusa. Njega treba da nebo pridrzi do vremena
uspostave svega sto obeca Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka." (Dj
3,19-21). A sveti mu Pavao odgovara: "Ako je njihovo odbacenje izmirenje
svijeta, sto li ce biti njihovo prihvacanje ako ne ozivljenje od mrtvih? (Rim
11,15). Ulazak "punog broja" Zidovâ (Rim 11,12) u
mesijansko spasenje, nakon "punine poganâ", dat ce narodu
Bozjemu da "ostvari puninu Kristovu" (Ef 4,13) u kojoj ce
"Bog biti sve u svemu" (1 Kor 15,28).
POSLJEDNJA KUSNJA CRKVE
675 Prije dolaska Kristova Crkva
mora proci kroz posljednju kusnju koja ce uzdrmati vjeru mnogih vjernika.
Progonstvo sto prati njezino putovanje na zemlji otkrit ce "otajstvo
bezakonja" pod oblikom religijske obmane koja ce ljudima nuditi prividno
rjesenje njihovih problema po cijenu otpada od istine. Vrhovna religijska
obmana jest obmana Antikristova, to jest obmana jednoga pseudo-mesijanizma u
kojemu covjek slavi sam sebe mjesto Boga i njegova Mesije koji je dosao u
tijelu.
676 Ta Antikristova obmana vec se
ocrtava u svijetu svaki put kad se hoce u povijesti ispuniti mesijansku nadu
koja se moze dovrsiti samo onkraj povijesti kroz eshatonski sud: Crkva je, i
pod njegovim ublazenim oblikom, odbacila krivotvorenje buduceg Kraljevstva
Bozjega pod imenom milenarizma, osobito pod politickim oblikom jednoga
sekulariziranog mesijanizma, "u svojoj bîti izopacenoga".
677 Crkva ce uci u slavu Kraljevstva
samo kroz taj posljednji Vazam, u kojemu ce ona svoga Gospodina slijediti u
njegovoj smrti i njegovu Uskrsnucu. Kraljevstvo Bozje nece se dakle ostvariti
nekim povijesnim triumfom Crkve po nekom uzlaznom napretku, nego pobjedom
Bozjom nad posljednjom navalom zla, pobjedom koja ce uciniti da Zarucnica
Kristova sidje s Neba. Triumf Bozji nad pobunom zla poprimit ce oblik
Posljednjega Suda nakon posljednjeg kozmickog potresa ovoga svijeta koji
prolazi.
|