683 "Nitko ne moze reci
“Gospodin Isus” osim u Duhu Svetom" (1 Kor 12,3). "Bog odasla
u srca vasa Duha Sina svoga koji klice: Abba - Oce!" (Gal 4,6). Ta spoznaja vjere moguca
je samo u Duhu Svetom. Da bismo bili u dodiru s Kristom,
treba da nas prije dotakne Duh Sveti. On nas pretjece i budi u nama vjeru. Po nasem krstenju, prvom sakramentu
vjere, Zivot, kojem je izvor u Ocu i koji nam je darovan u Sinu, intimno i
osobno nam daje Duh Sveti u Crkvi: Krstenje nam daje milost novoga rodjenja u
Bogu Ocu po njegovu Sinu u Duhu Svetom. Jer oni koji imaju Duha bivaju vodjeni
k Rijeci, tj. k Sinu; a Sin ih predstavlja Ocu i Otac im dariva
nepokvarljivost. Dakle, bez Duha nije moguce vidjeti Sina
Bozjega, a bez Sina nitko se ne moze pribliziti Ocu, jer je spoznaja Oca Sin, a
spoznaja Sina Bozjega biva po Duhu Svetome. 684 Duh Sveti je prvi koji svojom
miloscu budi nasu vjeru i proizvodi novi zivot koji se sastoji u "spoznaji
Oca i onoga kojega je On poslao, Isusa Krista". Ipak, On je posljednji u
objavi osobâ Presvetog Trojstva. Sv. Grgur Nazijanski,
"Bogoslov", tumaci ovaj postupak pedagogijom bozanske
"susretljivosti": Stari je zavjet jasno objavljivao Oca, a nejasnije
Sina. Novi je ocitovao Sina i dao nazreti bozanstvo Duha. Sada Duh ima pravo
gradjanstva medju nama i daje nam jasnije vidjeti samoga sebe. Zaista, nije
bilo razborito otvoreno objavljivati Sina kad se jos nije ispovijedalo
bozanstvo Oca, niti, da upotrebimo malo smioniji izraz, dodati Duha Svetoga,
kao naknadno breme, kad jos nije bilo prihvaceno bozanstvo Sina. Samo
postepenim napredovanjem "od slave u slavu", svjetlo ce Trojstva
zablistati u raskosnoj jasnoci.
685 Vjerovati u Duha Svetoga znaci
dakle ispovijedati da je Duh Sveti jedna od osoba Svetoga Trojstva, istobitna s
Ocem i Sinom, "koji se s Ocem i Sinom skupa casti i zajedno slavi"
(Nicejsko-carigradsko vjerovanje). Zato je o bozanskoj tajni Duha Svetoga bilo
govora u "teologiji" Presvetog Trojstva. Ovdje ce se o Duhu Svetom
govoriti samo unutar bozanske "ekonomije".
686 Duh Sveti je na djelu s Ocem i
Sinom od pocetka do dovrsenja nauma nasega spasenja. Ali On je objavljen i
darovan, priznat i prihvacen kao osoba istom u "posljednjim
vremenima" koja su pocela otkupiteljskim utjelovljenjem Sina. I tada ce se
taj Bozji naum, dovrsen u Kristu, "Prvorodjencu" i Glavi novoga
stvorenja, moci ostvariti u covjecanstvu izlijevanjem Duha: kao Crkva,
opcinstvo svetih, oprostenje grijeha, uskrsnuce tijela, vjecni zivot.
|