VLASTITO IME DUHA SVETOGA
691 "Duh Sveti" vlastito
je ime Onoga kojega castimo i slavimo skupa s Ocem i Sinom: Crkva ga je primila
od Gospodina i ispovijeda ga u krstenju svoje nove djece. Izraz "Duh"
prijevod je hebrejskog izraza Ruah koji, u prvotnom smislu znaci dah, zrak,
vjetar. Isus upotrebljava osjetnu sliku vjetra da docara Nikodemu
transcendentnu novost Onoga koji je osobno Dah Bozji, Duh Bozji. S druge
strane, Duh i Svet bozanski su atributi zajednicki trima bozanskim osobama. Ali
povezujuci oba izraza, Sveto pismo, Liturgija i bogoslovni govor oznacuju
neizrecivu osobu Duha Svetoga, bez moguceg dvoznacja s drugim upotrebama izraza
"duh" i "svet".
NAZIVI DUHA SVETOGA
692 Kad najavljuje i obecaje dolazak
Duha Svetoga, Isus ga naziva "Paraklet", doslovce: "Onaj koji je
prizvan uz", latinski ad-vocatus (Iv 14,16.26; 15,26; 16,7).
"Paraklet" se obicno prevodi "Tjesitelj", buduci da je Isus
prvi tjesitelj. Sam Isus naziva Duha Svetoga i "Duhom istine" (Iv
16,13).
693 Osim toga vlastitog imena koje
se najvise rabi u Djelima apostolskim i poslanicama, u Pavla nailaze nazivi:
Duh obecanja, Duh posinjenja, Duh Kristov (Rim 8,11), Duh Gospodnji (2
Kor 3,17), Duh Bozji (Rim 8,9.14; 15,19; 1 Kor 6,11; 7,40) a
u svetog Petra: Duh slave (1 Pt 4,14).
SIMBOLI DUHA SVETOGA
694mVoda. Simbolizam vode oznacuje
djelovanje Duha Svetoga u krstenju: poslije zaziva Duha Svetoga, voda postaje
sakramentalni ucinkovit znak novog rodjenja: kao sto se trudnoca nasega prvog
rodjenja zbiva u vodi, tako krsna voda stvarno oznacuje da je nase radjanje na
bozanski zivot dar Duha Svetoga. A, "krsteni u jednom Duhu", mi smo "jednim
Duhom" i "napojeni" (1 Kor 12,13): Duh je, dakle, i
osobno ziva voda koja iz raspetog Krista provire kao iz vlastita vrela te u
nama struji u zivot vjecni.
695mPomazanje.
Znakovitost mazanja uljem toliko je izrazita za Duha Svetoga da mu postaje
sinonimom. U krscanskoj inicijaciji ono je sakramentalni znak potvrde, koja se
u Istocnoj Crkvi upravo zove "krizma" (pomazanje). No da bismo mu razumjeli puno znacenje, treba se sjetiti prvoga
pomazanja koje je Duh Sveti izvrsio: Isusova. Krist (zidovski receno
"Mesija") znaci "pomazanik" Duhom Bozjim. U Starom savezu
bilo je "pomazanika" Gospodnjih, u prvom redu kralj David. Ali Isus
je od Boga pomazan na jedinstveni nacin: ljudska narav koju je Bozji sin uzeo
sva je "pomazana Duhom Svetim". Isus je po Duhu Svetom postao
"Krist". Po Duhu Svetom Djevica Marija zacinje Krista: on ga, po
andjelu, pri njegovu rodjenju navjescuje kao Krista a Simuna potice da podje u
hram vidjeti Krista Gospodnjega; on ispunja Krista i djelima ozdravljanja i
spasenja njegova snaga iz Krista izlazi. Konacno, Duh uskrisuje Isusa od
mrtvih. I posto je u svom covjestvu sto pobijedi smrt postao potpuno
"Krist", Isus obilno izlijeva Duha Svetoga sve dok "sveti",
u jedinstvu s ljudskom naravi Sina Bozjega, ne postanu "savrseni covjek,
do mjere dobi punine Kristove" (Ef 4,13): "potpuni
Krist", kako veli sv. Augustin.
696mOganj.
Dok voda oznacuje rodjenje i plodnost zivota sto ga daruje Duh Sveti, oganj je
znak preobrazujuce energije djelâ Duha Svetoga. Kada prorok Ilija, koji
"usta kao oganj, te mu je rijec plamtjela kao buktinja" (Sir
48,1) na brdu Karmelu molitvom s neba privlaci oganj na zrtvu , taj oganj slika
je Duha Svetoga koji preobrazava ono sto dodirne. Ivan Krstitelj, koji ide pred
Gospodinom "u duhu i sili Ilijinoj" (Lk 1,17), najavljuje
Krista kao onoga koji ce "krstiti Duhom Svetim i ognjem" (Lk
3,16), to jest Duhom o kome ce Isus reci: "Oganj dodjoh baciti na zemlju,
pa kako bih zelio da je vec planuo!" (Lk 12,49) Na duhovsko jutro Duh Sveti
na ucenike silazi u obliku plamenih jezika i ispunja ih (Dj 2,3-4).
Duhovna predaja zadrzat ce ovaj simbolizam ognja kao jedan od najizrazajnijih
za djelovanje Duha Svetoga. "Duha
ne gasite" (1 Sol 5,19).
697mOblak i svjetlo. Ta su dva simbola nerazdvojiva u ocitovanju Duha Svetoga. Pri
Bogojavljanju u Starom zavjetu oblak, nekada taman, nekada svijetao, razotkriva
Boga zivoga i spasitelja, skrivajuci transcendenciju njegove Slave: tako
Mojsiju na brdu Sinaju, kod Satora sastanka i za putovanja pustinjom; ili
Salomonu za posvete Hrama. Te su slike ispunjene po Kristu u Duhu Svetom. Duh
silazi na Djevicu Mariju i osjenjuje ju da bi Isusa zacela i rodila. Na
brdu Preobrazenja on dolazi u oblaku i osjenjuje Isusa, Mojsija i Iliju,
Petra, Jakova i Ivana; i "iz oblaka" doprije glas: "Ovo je Sin
moj, Izabranik moj! Njega slusajte!" (Lk 9,34-35). On je konacno
oblak koji na dan uzasasca ote Isusa ocima ucenika i koji ce ga objaviti kao
Sina Covjecjega na dan njegova ponovnog dolaska u slavi.
698mPecat je simbol vrlo blizak simbolu
pomazanja. Upravo je Krist onaj "kojega je Bog opecatio" (Iv
6,27); a u Njemu Otac i nas oznacuje svojim pecatom.Buduci da oznacuje
neizbrisiv ucinak pomazanja Duha Svetoga u sakramentima krstenja, potvrde i
reda, slika pecata (sphragis) u nekim se teoloskim predajama
upotrebljava da se izrazi neizbrisiv biljeg ("karakter") utisnut tim
trima sakramentima, koji se stoga ne mogu ponoviti.
699mRuka.
Polazuci ruke Isus ozdravlja bolesnike i blagoslivlje djecu. U njegovo ce ime apostoli ciniti to isto. I dalje, Duh Sveti se daje
polaganjem apostolskih ruku. Poslanica Hebrejima spominje polaganje ruku medju
"temeljnim clancima" svog ucenja. Taj znak svemocnog izljeva Duha
Svetoga Crkva je sacuvala u svojim sakramentalnim epiklezama.
700mPrst.
Isus "djavle izgoni prstom Bozjim" (Lk 11,20). Ako je zakon
Bozji bio napisan na kamenim plocama "prstom Bozjim" (Izl
31,18), "pismo Kristovo", povjereno brizi apostola, "napisano je
Duhom Boga zivoga, ne na plocama kamenim, nego na plocama od mesa, u
srcima" (2 Kor 3,3). Himan "O dodji, Stvorce Duse svet"
zaziva Duha Svetoga kao "digitus paternae dexterae" - "prst
desne Oceve".
701mGolubica.
Na svrsetku potopa (kojega simbolizam oznacuje krstenje), Noa je ispustio
golubicu koja se vraca sa svjezom maslinovom grancicom u kljunu, sto je znakom
da je zemlja ponovno pogodna za stanovanje.Kad Krist izlazi iz vode krstenja,
Duh Sveti u obliku golubice silazi na nj i na njemu ostaje Tako Duh Sveti
silazi i ostaje u ociscenu srcu krstenika. U nekim Crkvama, preostali
euharistijski Kruh cuva se u kovnoj posudi golubinjeg lika (kolumbarij)
koja visi iznad oltara. U krscanskoj ikonografiji simbol golubice cest je za
oznaku Duha Svetoga.
|