|
702 Od pocetaka sve do "punine
vremena" (Gal 4,4) zdruzeno poslanje Oceve Rijeci i Duha skriveno
je, ali je djelatno. Duh Bozji pripravlja Mesijino vrijeme, a jedan i drugi,
premda nisu jos potpuno objavljeni, vec su obecani da budu ocekivani i
prihvaceni u vrijeme svog objavljenja. Zato Crkva, kad cita Stari zavjet,
istrazuje sto nam Duh, "koji je govorio po prorocima", zeli reci o
Kristu. Pod "prorocima" vjera Crkve razumijeva sve one koje je Duh
Sveti nadahnuo pri sastavljanju svetih knjiga, kako Staroga tako i Novoga
zavjeta. Zidovska predaja razlikuje Zakon (prvih pet knjiga ili Pentateuh),
proroke (nase knjige zvane povijesne i prorocke) i spise (nadasve mudronosne,
posebice psalme).
PRI STVARANJU
703 Bozja Rijec i Bozji Dah pocetak
su bitka i zivota svega stvorenja: Svetom Duhu dolikuje da vlada, posvecuje i
ozivljuje stvorenje, jer je Bog, istobitan Ocu i Sinu (...). Svetom Duhu
pripada vlast nad zivotom i cast: jer, buduci da je Bog, on u Ocu po Sinu cuva
sve stvorenje. 704 "Sto se covjeka tice, svojim ga je rukama (tj. Sin i
Duh Sveti) Bog oblikovao (...) on je u oblikovano tijelo ucrtao svoju sliku,
tako da i ono sto je vidljivo nosi Bozju sliku".
DUH OBECANJA
705 Iznakazen grijehom i smrcu,
covjek ostaje i dalje "na sliku Bozju", na sliku Sina, ali je lisen
"slave Bozje" (Rim 3,23), lisen je "slicnosti".
Obecanje dato Abrahamu oznacuje pocetak ekonomije spasenja, na kraju koje ce
sam Sin uzeti "sliku" i obnoviti je u "slicnost" s Ocem
dajuci joj opet Slavu, Duha "zivotvornoga".
706 Protiv svake ljudske nade, Bog
Abrahamu obecava potomstvo kao plod vjere i moci Duha Svetoga. U njemu ce biti
blagoslovljeni svi narodi zemlje. To potomstvo bit ce Krist u kome ce
izlijevanje Duha Svetoga "rasprsene sinove Bozje skupiti u jedno".(Iv
11,52) Vezujuci se zakletvom, Bog se vec tu obvezuje na dar svoga ljubljenog
Sina i na dar "Duha obecanja (...) koji pripravlja otkupljenje naroda sto
ga je Bog sebi stekao" (Ef 1,13-14).
PRI BOGOJAVLJENJIMA I U ZAKONU
707 Bogojavljenja [teofanije]
osvjetljuju put obecanja, tamo od patrijarha do Mojsija i Josue i sve do
vidjenja kojima zapocinje poslanje velikih proroka. Krscanska je predaja uvijek
priznavala da se u tim teofanijama Rijec Bozja dala vidjeti i cuti, da je u
isti mah bila razotkrita i "zasjenjena" u oblaku Duha Svetoga.
708 Ta se Bozja pedagogija pokazuje
posebice u daru Zakona. Slovo Zakona bilo je dato kao "pedagog" koji
ima Narod dovesti do Krista (Gal 3,24). Pa ipak nemoc Zakona da spasi
covjeka lisena bozanske "slicnosti" i rastuca spoznaja grijeha koja
proizlazi iz Zakona, uzrokuju ceznju za Duhom Svetim. O tome svjedoce uzdisaji
psalama.
U KRALJEVSTVU I U IZGNANSTVU
709 Zakon, znak obecanja i saveza,
trebao je ravnati srcem i ustanovama Naroda proizasla iz Abrahamove vjere.
"Budete li mi se vjerno pokoravali i drzali moj Savez, vi cete mi biti
kraljevstvo svecenika, narod svet" (Izl 19,5-6). Ali poslije
Davida, Izrael podlijeze napasti da postane kraljevstvo kao i drugi narodi. A
Kraljevstvo, koje je predmet obecanja data Davidu, bit ce djelo Duha Svetoga;
ono ce pripadati siromasima u duhu.
710 Zaboravljanje Zakona i
nevjernost Savezu vode u smrt: to je izgnan-stvo, koje je naoko neuspjeh
obecanjâ, a zapravo je tajanstvena vjernost Boga spasitelja i pocetak
obecane obnove, ali po Duhu. Trebalo je da Bozji narod podnese to ciscenje; u
Bozjem naumu izgnanstvo vec nosi sjenu Kriza, a Ostatak siromasnih koji se otud
vraca jedan je od najprozirnijih pralikova Crkve.
OCEKIVANJE MESIJE I NJEGOVA DUHA
711 "Evo, cinim nesto
novo" (Iz 43,19). Ocrtavaju se dva prorocka pravca: jedan istice
ocekivanje Mesije, drugi najavljuje novoga Duha, i oba se stjecu u malom Ostatku,
u narodu siromaha, koji u nadi iscekuje "utjehu Izraelovu" i
"otkupljenje Jeruzalema"(Lk 2,25.38). Vidjeli smo prije kako
Isus ispunja prorocanstva koja se na nj odnose. Ovdje se ogranicujemo na ona u
kojima se jasnije pojavljuje odnos Mesije i njegova Duha. 712 Crte lica
ocekivanog Mesije pocinju se isticati u knjizi o Emanuelu, napose u Iz
11,1-2: Isklijat ce mladica iz panja Jisajeva,
izdanak ce izbit iz njegova korijena.
Na njemu ce duh Gospodnji pocivat,
duh umnosti i mudrosti
duh savjeta i jakosti,
duh znanja i straha Gospodnjeg. 713 Mesijine se crte nadasve
razotkrivaju u pjesmama o Sluzi. Te pjesme najavljuju smisao Isusove muke i
tako oznacuju nacin na koji ce on izliti Duha Svetoga da bi ozivio mnostvo: ne
izvana, nego preuzimajuci nas "lik sluge". Uzimajuci na se nasu smrt,
on nam moze priopciti svoj vlastiti Duh zivota.
714 Zato Krist svecano pocinje
proglas Radosne vijesti primjenjujuci na se ovaj Izaijin iskaz (Lk
4,18-19): Duh Gospodnji na meni je
jer me Gospodin pomaza!
On me posla blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti suznjima oslobodjenje,
slijepima vid,
na slobodu pustiti potlacene,
proglasiti godinu milosti Gospodnje. 715 Prorocki tekstovi koji se
izravno odnose na slanje Duha Svetoga prorocanstva su kojima Bog govori srcu
svoga naroda jezikom obecanja, s naglaskom na ljubavi i vjernosti, kojih ce
ispunjenje sveti Petar proglasiti u jutro Pedesetnice (usp. Dj 2,17-21).
Prema tim obecanjima Duh Gospodnji ce, u "posljednja vremena",
ljudima obnoviti srce urezujuci u njih novi zakon; On ce skupiti i pomiriti
rasprsene i podijeljene narode; On ce preobraziti prvotno stvorenje, gdje ce
Bog stanovati s ljudima u miru.
716 I narod "siromaha",
poniznih i blagih, posve predanih tajanstvenim planovima svoga Boga, siromaha
koji pravdu iscekuju ne od ljudi nego od Mesije, konacno je veliko djelo
skrovitog poslanja Duha Svetoga u vrijeme obecanja, dok se pripremao Kristov
dolazak. Kakvoca njihova srca, ociscena i prosvijetljena Duhom, izrazena je u
psalmima. U tim siromasima Duh pripravlja Gospodinu "narod spreman" (Lk
1,17).
|