|
IVAN - PRETECA, PROROK I KRSTITELJ
717
"Bî covjek poslan od Boga, ime mu Ivan" (Iv
1,6). Ivan je, po samom Kristu kojega je Djevica Marija zacela po Duhu Svetom,
"ispunjen Duhom Svetim jos u majcinoj utrobi". "Pohod"
Marijin Elizabeti biva Bozje pohodjenje svome narodu (Lk 1,68).
718
Ivan je onaj "Ilija koji ima doci" (Mt 17,10-13):
oganj Duha ga pronice i cini pretecom pred Gospodinom koji dolazi. U Ivanu Preteci Duh Sveti dovrsuje "pripremanje Gospodinu naroda
spremna" (Lk 1,17).
719 Ivan je "vise nego prorok" (Lk
7,26). U njemu Duh Sveti zavrsava "govoriti po
prorocima". Ivan dovrsuje razdoblje proroka zapoceto po Iliji. On
najavljuje skori dolazak Izraelove utjehe, on je "glas" Tjesitelja
koji dolazi (Iv 1,23). Kao sto ce to uciniti Duh istine, "on dolazi
kao svjedok da posvjedoci za Svjetlo" (Iv 1,7). U Ivanu tako Duh
dovrsava "ispitivanja proroka" i "prizeljkivanje" andjela:
"Na koga vidis da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti
Duhom Svetim. I ja sam
to vidio i svjedocim: on je Sin Bozji (...) Evo Jaganjca
Bozjega" (Iv 1,33-36).
720 Konacno s Ivanom Krstiteljem Duh
Sveti zapocinje - unaprijed oznacujuci - ono sto ce ostvariti s Kristom i u
Kristu: to jest ponovno dati covjeku bozansku "slicnost". Ivanovo
krstenje bilo je na obracenje, a krstenje vodom i Duhom Svetim bit ce novo
rodjenje.
"RADUJ SE, MILOSTI PUNA"
721 Marija, presveta Bogorodica i
vazda Djevica, jest remek djelo poslanja Sina i Duha u punini vremena. Prvi put
u naumu spasenja, buduci da ju je njegov Duh pripravio, Otac nalazi Prebivaliste
u kojem ce njegov Sin i njegov Duh stanovati medju ljudima. U tom smislu
crkvena je Predaja cesto najljepse tekstove o Mudrosti citala misleci na
Mariju: Marija je opjevana i predstavljena u Liturgiji kao "Prijestolje
Mudrosti". Na njoj se pocinju pokazivati "cudesna Bozja djela"
koja ce Duh dovrsiti u Kristu i Crkvi.
722 Duh Sveti je Mariju pripravio
svojom miloscu. Dolikovalo je da bude "puna milosti" Majka Onoga u
kojemu "tjelesno prebiva sva punina bozanstva" (Kol 2,9). Iz
ciste milosti, ona je bila zaceta bez grijeha kao najponiznije stvorenje i
najpodobnije da primi neizrecivi Dar Svemo-gucega. S pravom je kao "Kcer sionsku" andjeo
Gabriel pozdravlja: "Raduj se". Dok u sebi nosi vjecnoga Sina, ona u
svom hvalospjevuupravlja Ocu, u Duhu Svetom,zahvalnu molitvu svega Bozjega
naroda, dakle i Crkve.
723 U
Mariji Duh Sveti ozivotvoruje dobrohotni Ocev naum. S Duhom Svetim i po njemu Djevica zacinje i radja Sina Bozjega. Njezino
djevican-stvo biva jedinstveno plodno snagom Duha i vjere.
724 U Mariji Duh Sveti objavljuje
Oceva Sina koji je postao Djevicinim Sinom. Ona je goruci Grm konacnog
Bogojavljenja: ispunjena Duhom Svetim, ona pokazuje Rijec u skromnosti svoga
tijela dajuci da je upoznaju siromasi i prvine poganskih naroda.
725 I napokon, po Mariji Duh Sveti
pocinje uvoditi u zajednistvo s Kristom ljude, "miljenike"
Bozje ljubavi, i uvijek ga prvi primaju ponizni: pastiri, mudraci, Simun i Ana,
zarucnici iz Kane i prvi ucenici.
726 Na kraju ovoga poslanja Duha,
Marija postaje "Zenom", novom Evom, "majkom zivih", Majkom
"citavog Krista". I kao takva ona je nazocna s Dvanaestoricom,
"jednodusno postojanima u molitvi" (Dj 1,14), u zoru
"posljednjih vremena" koja Duh u jutro Pedesetnice zapocinje ocitovanjem
Crkve.
ISUS KRIST
727 Citavo poslanje Sina i Duha
Svetoga u punini vremena sadrzano je u tom sto je Sin od svoga utjelovljenja
pomazan Duhom Ocevim: Isus je Krist, Mesija, Pomazanik. Cijelo drugo poglavlje
Vjerovanja treba citati u tom svjetlu. Citavo Kristovo djelo jest zdruzeno
poslanje Sina i Duha Svetoga. Ovdje cemo podsjetiti samo na ono sto se odnosi
na Isusovo obecanje Duha Svetoga i njegovo darivanje po proslavljenom
Gospodinu. 728 Isus ne objavljuje Duha Svetoga potpuno sve dok sam nije svojom
smrcu i uskrsnucem proslavljen. Ipak, malo-pomalo on ga daje nazreti, cak i u
poucavanju mnostva, kad objavljuje da ce njegovo Tijelo biti hrana za zivot
svijeta. On ga najavljuje Nikodemu, Samarijanki i sudioni-cima proslave
Blagdana sjenica. Ucenicima o njemu govori otvoreno kad je rijec o molitvi i o
svjedocanstvu koje moraju dati.
729 Istom kad je dosao cas da bude
proslavljen, Isus obecava dolazak Duha Svetoga, jer ce njegova smrt i
uskrsnuce biti ispunjenje obecanja danoga Ocima: Duha istine, drugog
Tjesitelja, dat ce Otac na Isusovu molitvu; bit ce poslan od Oca u Isusovo ime;
Isus ce ga poslati od Oca jer je on izisao od Oca. Duh ce Sveti doci, mi cemo
ga upoznati, on ce s nama biti zauvijek, boravit ce s nama; ucit ce nas svemu i
dozivati nam u pamet sve sto nam je Krist rekao i svjedocit ce za Njega; on ce
nas uvoditi u svu istinu i proslavit ce Krista. Sto se svijeta tice, Duh ce mu
dokazati zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud.
730 Napokon, dolazi Isusov cas: Isus
predaje svoj duh u Oceve ruke u trenutku kada svojom smrcu pobjedjuje smrt,
tako da "uskrisen od mrtvih slavom Ocevom" (Rim 6,4), odmah predaje
Duha Svetoga "dahnuvsi" u svoje ucenike. Od toga casa poslanje Krista
i Duha biva poslanjem Crkve: "Kao sto je mene poslao Otac, i ja saljem
vas" (Iv 20,21).
|