|
857 Crkva je apostolska jer je utemeljena na apostolima, i to u trostrukom
smislu:
bila je i ostaje sagradjena na "temelju apostola" (Ef
2,20; Otk 21,14), svjedokâ koje je sam Krist izabrao i poslao da
propo-vijedaju;
pomocu Duha koji u njoj prebiva, ona cuva i prenosi nauk,dobar poklad,
zdrave rijeci koje je cula od apostola;
trajno je, sve do Kristova ponovnog dolaska, poucavaju, posvecuju i
njom upravljaju apostoli, po svojim nasljednicima u pastirskoj sluzbi: zboru
biskupa, "kojima pomazu svecenici, u zajednistvu s Petrovim nasljednikom,
vrhovnim pastirom Crkve": Ti, pastiru vjecni, ne napustas svojega stada,
vec ga po svetim apostolima trajno stitis i cuvas; ti i danas upravljas Crkvom
po onim pastirima koji je predvode u ime tvoga Sina.
POSLANJE APOSTOLA
upravo znaci grcka rijec apostoloi). U njima nastavlja on svoje
poslanje: "Kao sto mene posla Otac, tako i ja saljem vas." (Iv
20,21). Njihova je sluzba nastavak njegova poslanja: "Tko vas prima, mene
prima", rekao je Dvanaestorici (Mt 10,40).
859 Isus ih je pridruzio svojem
poslanju koje je primio od Oca: kao "sto Sin ne moze nista uciniti sam od
sebe" (Iv 5,19,30), nego sve prima od Oca koji ga je poslao, tako i
oni koje Isus salje ne mogu nista raditi bez njega; od njega primaju nalog
poslanja i vlast da ga ispune. Kristovi apostoli znadu dakle da ih je Bog
odabrao za "posluzitelje Novoga saveza" (2 Kor 3,6),
"posluzitelje Bozje" (2 Kor 6,4), "Kristove
poslanike" (2 Kor 5,20), "sluzbenike Kristove i upravitelje
otajstava Bozjih" (1 Kor 4,1).
860 U poslanju apostola ima jedan
neprenosiv vidik: biti izabrani svjedoci uskrsnuca Gospodnjega i temelji Crkve.
Ali postoji i trajni vidik njihova poslanja. Krist im je obecao da ce biti s
njima sve do svrsetka svijeta. "Bozansko poslanje, koje je Krist
povjerio apostolima, trajat ce do svrsetka vjekova, jer je Evandjelje, koje
treba da oni propovijedaju, za Crkvu u svako vrijeme pocelo svega njezina
zivota. Zato su se apostoli (...) pobrinuli da ustanove nasljednike".
BISKUPI NASLJEDNICI APOSTOLA
861 "Da se povjereno im
poslanje mogne nastaviti poslije njihove smrti, apostoli su, kao oporuku,
predali duznost svojim neposrednim suradnicima da od njih zapoceto djelo
dovrsuju i ucvrscuju, preporucujuci im da paze cijelo stado, u kojemu ih je Duh
Sveti postavio da upravljaju Bozjom Crkvom. Zato su odabrali takve ljude, a
zatim odredili da njihovu sluzbu, kad ovi umru, preuzmu drugi prokusani
ljudi".
862 "Kao sto sluzba od
Gospodina posebno povjerena Petru, prvaku apostola, ostaje i treba se prenositi
na njegove nasljednike, tako ostaje i sluzba apostola da pasu Crkvu, koju sveti
red biskupa treba neprekidno vrsiti". Zato Crkva uci da "su biskupi
po bozanskoj ustanovi kao pastiri Crkve dosli na mjesto apostola, i tko njih
slusa, slusa Krista, a tko njih prezire, prezire Krista i onoga koji je Krista
poslao".
APOSTOLAT
863 Sva je Crkva apostolska ukoliko
je, preko nasljednika sv. Petra i apostola, u zajednistvu vjere i zivota sa
svojim pocetkom. Sva je Crkva apostolska ukoliko je "poslana" u citav
svijet; svi clanovi Crkve, iako na razlicite nacine, sudjeluju u tom poslanju.
"Krscanski je naime poziv po svojoj prirodi poziv na apostolat".
Apostolatom se naziva "svaka djelatnost otajstvenog Tijela" koja ide
ze tim "da kraljevstvo Kristovo rasiri po svoj zemlji".
864 "Buduci da je Krist, koji
je poslan od Oca, vrelo i ishodiste svega apostolata Crkve", ocito je da
uspjeh apostolata zaredjenih sluzbenika kao i apostolata laika, ovisi o njihovu
zivotnom sjedinjenju s Kristom. Vec prema odredjenim zvanjima, prilikama
vremena i razlicitim darovima Duha Svetoga, apostolat je veoma razlicitih
oblika. Ipak uvijek je ljubav, sto se u Euharistiji nadasve crpi, "dusa
svega apostolata".
865 U svojoj dubokoj i konacnoj biti
Crkva je jedna, sveta, katolicka i apostolska, jer u njoj vec postoji i
na kraju ce se vremenâ ispuniti "Kraljevstvo nebesko",
"Kraljevstvo Bozje", koje je doslo u osobi Kristovoj i u srcu onih
koji su s njime sjedinjeni raste tajanstveno, sve do svog potpunog eshatonskog
ocitovanja. Tada ce svi ljudi koje je otkupio, koji su u njemu
"postali sveti i neokaljani" pred Bogom "u ljubavi",
biti sabrani kao jedini narod Bozji, "Zarucnica, Zena
Jaganjceva" (Otk 21,9), "sveti grad koji silazi s neba, od
Boga, sav u slavi Bozjoj" (Otk 21,10-11); i kojega "gradski
zid ima dvanaest temelja, i na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola
Jaganjcevih (Otk 21,14).
|