|
ZASTO CRKVENA SLUZBA?
874 Sam Krist je izvor sluzbe u Crkvi. On ju je
ustanovio, on joj dao vlast i poslanje, usmjerenje i svrhu:
Za upravljanje i stalno povecavanje Bozjega
naroda Krist je Gospodin u svojoj Crkvi ustanovio razlicite sluzbe koje idu za
dobrom citavoga Tijela. Sluzbenici koji imaju svetu vlast sluze svojoj braci,
da svi koji pripadaju Bozjem narodu (...) postignu spasenje. 875 "A kako da povjeruju u onoga za koga nisu culi? Kako pak da cuju bez propovjednika? A kako propovijedati bez poslanja?" (Rim 10,14-15). Nitko,
nijedan pojedinac i nijedna zajednica, ne moze sam sebi navijestati Evandjelje.
Vjera dolazi "po poruci, a poruka rijecju Kristovom" (Rim 10,17).
Nitko ne moze sam sebi dati ovlast i poslanje da propovijeda Evandjelje. Onaj
koji je od Gospodina poslan govori i djeluje ne po svojoj vlasti, nego na
temelju Kristove vlasti; ne kao clan zajednice, nego joj govori u ime Kristovo.
Nitko sam sebi ne moze predati milost, ona treba biti dana i ponudjena. To
pretpostavlja od Krista ovlastene i osposobljene sluzbenike milosti. Oni od
njega primaju poslanje i pravo ("svetu vlast") da djeluju u osobi
Krista Glave (in persona Christi Capitis). Tu sluzbu, u kojoj Kristovi
poslanici po Bozjem daru cine i daju sto ne mogu ciniti i davati sami po sebi,
crkvena predaja naziva "sakramentom". Crkvena se sluzba predaje
posebnim sakramentom.
876 Sa sakramentalnom naravi crkvene
sluzbe iznutra je povezan znacaj njezina sluzenja. Sluzbenici, potpuno
ovisni o Kristu, koji im daje poslanje i vlast, jesu doista "sluge Krista
Isusa", slicni su Kristu, koji je za nas dragovoljno uzeo "lik
sluge" (Fil 2,7). Buduci da rijec i milost kojima sluze nisu
njihove, nego Kristove, koji ih je njima povjerio za druge, dragovoljno ce
svima biti sluge.
877 Jednako je tako sakramentalnoj
naravi crkvene sluzbe svojstven zborni znacaj. Naime, od pocetka svog
djelovanja, Gospodin Isus uspostavio je Dvanaestoricu, "klicu novog
Izraela i ujedno ishodiste svete hijerarhije". Zajedno izabrani, oni su
zajedno i poslani te ce njihovo bratsko jedinstvo biti u sluzbi bratskog
zajednistva svih vjernika, koje ce biti kao odraz i svjedocanstvo zajednistva
bozanskih osoba. Stoga, svaki biskup vrsi svoju sluzbu unutar biskupskog zbora,
u zajednistvu s Rimskim biskupom, nasljednikom sv. Petra i glavom zbora; a
svecenici svoju sluzbu vrse unutar biskupijskog prezbiterija (svecenstva), pod
upravom svoga biskupa.
878 Konacno, vlastito je
sakramentalnoj naravi crkvene sluzbe da ima osobni znacaj. Ako Kristovi
sluzbenici djeluju u zajednistvu, oni uvijek djeluju i osobno. Svatko je pozvan
osobno: "Idi za mnom" (Iv 21,22) da, u zajednickom poslanju,
bude osobni svjedok, osobno odgovoran pred Onim koji ga salje, vrseci sluzbu
"u njegovoj osobi" i za osobe: "Ja te krstim u ime Oca";
"Ja te odrjesujem".
879 Sakramentalna je sluzba u Crkvi
dakle istodobno zborno i osobno sluzenje, koje se vrsi u Kristovo ime. To se
obistinjuje u vezama izmedju biskupskog zbora i njegove glave, nasljednika
svetog Petra, i u odnosu izmedju pastirske odgovornosti biskupa za svoju
posebnu Crkvu i zajedni-cke brige biskupskog zbora za opcu Crkvu.
BISKUPSKI ZBOR I NJEGOVA GLAVA, PAPA
880 Uspostavljajuci Dvanaestoricu,
Krist "ih je ustanovio kao kolegij ili stalan zbor, kojemu je na celo
stavio Petra, izabranog izmedju njih" Kao sto po Gospodinovoj odluci sv.
Petar i drugi apostoli tvore samo jedan apostolski zbor, isto tako su medju
sobom povezani Rimski biskup, Petrov nasljednik, i biskupi, nasljednici
apostolski".
881 Gospodin je samo Simuna, kojemu
je dao ime Petar, ucinio stijenom svoje Crkve. Njemu je predao kljuceve; njega
je postavio pastirom svega stada. "Sluzba vezivanja i razrjesivanja, koja
je dana Petru, ocito je dana i zboru apostola zdruzenom sa svojom glavom".
Ta pastirska sluzba Petra i drugih apostola spada u temelje Crkve. Nastavljaju
je biskupi pod papinim prvenstvom.
882 Papa, rimski biskup i
nasljednik svetoga Petra, "trajno je i vidljivo pocelo i temelj jedinstva
kako biskupa tako i mnostva vjernika". "Rimski prvosvecenik po svojoj
sluzbi kao namjesnik Kristov i pastir cijele Crkve ima nad Crkvom potpunu,
vrhovnu i opcu vlast, koju moze uvijek slobodno vrsiti".
883 "Kolegij ili zbor
biskupa nema vlasti osim ako se ne shvaca zajedno s Rimskim biskupom kao
svojom glavom." Kao takav, biskupski je zbor "takodjer subjekt
vrhovne i potpune vlasti nad cijelom Crkvom (...); ta se pak vlast moze vrsiti
samo uz suglasnost rimskoga biskupa".
884 "Vlast nad opcom Crkvom na
svecan nacin biskupski zbor vrsi na opcem saboru". "Ne moze biti
opceg sabora koji kao takav nije potvrdio ili barem prihvatio Petrov
nasljednik".
885 "Biskupski zbor, ukoliko je
sastavljen od mnogih, izrazava raznolikost i opcenitost Bozjega naroda, a
ukoliko je okupljen pod jednom glavom, izrazava jedinstvo Kristova stada".
886 "Pojedini su biskupi vidljivo
pocelo i temelj jedinstva u svojim posebnim Crkvama". Kao takvi "vrse
svoju pastirsku upravu nad dijelom Bozjeg naroda koji je njima povjeren";
pri tomu im pomazu svecenici i djakoni. Ali, svaki od njih, kao clan biskupskog
zbora, dijeli brigu za sve Crkve, sto ponajprije pokazuje "upravljajuci
dobro svojom Crkvom kao dijelom opce Crkve" i tako pridonoseci "dobru
citavog Misticnog Tijela, koje je takodjer tijelo Crkava" Ta se briga
napose odnosi na siromasne, na progonjene zbog vjere kao i na misionare koji djeluju
po svoj zemlji.
887 Partikularne Crkve, susjedne i
iste kulture, tvore crkvene pokrajine ili vece cjeline nazvane patrijarhatima
ili regijama. Biskupi tih cjelina mogu se ujediniti u pokrajinske sinode ili
koncile. "Slicno mogu danas biskupske konferencije dati mnogovrstan i
plodan prinos, da se "kolegijalni duh dovede do konkretne primjene".
SLUZBA POUCAVANJA
888 Biskupi, s prezbiterima, svojim
suradnicima, "imaju prvenstvenu zadacu da svima navijestaju Bozje
Evandjelje" po odredbi Gospod-njoj. Oni su "glasnici vjere, koji
dovode Kristu nove ucenike, i autenticni ucitelji" apostolske vjere
"obdareni Kristovom vlascu".
889 Da bi sacuvao Crkvu u cistoci
vjere predane joj od apostola, Krist, koji je Istina, htio je Crkvi dati udjela
u svojoj nazabludivosti. Narod Bozji, pod vodstvom zivoga crkvenog Uciteljstva,
"nepokolebljivo pristaje uz vjeru po nadnaravnom osjecaju vjere".
890 Poslanje Uciteljstva vezano je
uz konacni znacaj Saveza koji je Bog u Kristu sklopio sa svojim narodom; treba
ga stititi od zastranjenja i slaboca i jamciti mu stvarnu mogucnost da bez
zablude ispovijeda pravu vjeru. Pastirska je zadaca Uciteljstva dakle usmjerena
da budno pazi da narod Bozji ostane u istini koja oslobadja. Da bi ispunili tu
zadacu, Krist je pastire obdario karizmom nezabludivosti u pitanjima vjere i
morala. Vrsenje te karizme moze poprimiti vise oblika:
891 "Rimski biskup, glava
biskupskog zbora, ima nezabludivost snagom svoje sluzbe kada, kao vrhovni
pastir i ucitelj svih vjernika, koji svoju bracu utvrdjuje u vjeri, definitivno
proglasuje nauku vjere i morala (...). Crkvi obecana nezabludivost nalazi se takodjer
u biskupskom zboru kad vrsi vrhovnu uciteljsku sluzbu zajedno s Petrovim
nasljednikom", osobito na opcem saboru. Kad Crkva, svojim vrhovnim
Uciteljstvom, nesto odredjuje "da treba vjerovati kao od Boga
objavljeno" i kao Kristov nauk, "te definicije treba primati s
vjerskom poslusnoscu". Ta
se nezabludivost proteze na sav poklad Bozje objave.
892
Bozja je asistencija takodjer dana nasljednicima apostola, kad
naucavaju u jedinstvu s Petrovim nasljednikom, te, na osobit nacin, Rimskom
biskupu, pastiru cijele Crkve, kad oni - u vrsenju redovitog uciteljstva, i kad
ne idu za nezabludivom definicijom niti se izjasnjavaju "na konacan
nacin" - predlazu nauk koji vodi boljemu shvacanju Objave u pitanjima
vjere i morala. Uz to redovito ucenje vjernici treba da "pristaju s
religioznim posluhom" koji, ako se i razlikuje od posluha vjere, ipak ga
produzuje.
SLUZBA POSVECIVANJA
893
Biskup je takodjer "upravitelj milosti vrhovnog
svecenistva", osobito u Euharistiji koju sam prinosi ili se brine da ju
prinose prezbiteri, njegovi suradnici. Euharistija je srediste zivota pojedine
Crkve. Biskup i prezbiteri posvecuju Crkvu svojom molitvom i radom, sluzbom
rijeci i sakramentima. Posvecuju je svojim primjerom, "ne kao gospodari
Bastine nego kao uzori stada" (1 Pt 5,3). I tako "zajedno s
povjerenim stadom postizu vjecni zivot".
SLUZBA UPRAVLJANJA
894
"Biskupi, kao Kristovi zamjenici i poslanici, upravljaju
posebnim, njima povjerenim Crkvama savjetom, uvjeravanjem, primjerom, ali i
autoritetom i svetom vlascu", koju treba da vrse na izgradnju zajednice, u
duhu Uciteljeva sluzenja.
895
"Ta vlast koju osobno vrse u Kristovo ime jest vlastita,
redovita i neposredna, iako njezino vrsenje konacno odredjuje vrhovna crkvena
vlast". No, biskupe ne treba smatrati zamjenicima pape, cija vlast,
redovita i neposredna u svoj Crkvi, ne dokida nego naprotiv potvrdjuje i stiti
njihovu. Ova se mora vrsiti u zajednistvu s cijelom Crkvom pod papinim
vodstvom.
896
Dobri Pastir bit ce primjer i "lik" (forma) biskupove
pastirske sluzbe. Svjestan svojih slabosti, biskup ce "blago postupati s
onima koji grijese iz neznanja ili zablude. Neka ne izbjegava saslusati
podloznike, za koje se brine kao za pravu svoju djecu (...) Vjernici pak treba
da pristaju uz biskupa kao Crkva uz Isusa Krista i kao Isus Krist uz Oca":
Svi slijedite biskupa kao Isus Krist svog Oca, i svecenstvo kao apostole; sto
se tice djakona, postujte ih kao Bozji zakon. Neka nitko
nista ne cini sto se odnosi na Crkvu, mimo biskupa.
|