|
27 Ceznja za Bogom upisana je
covjeku u srce, jer je od Boga i za Boga stvoren. Bog nikad ne prestaje covjeka
privlaciti sebi. Samo ce u Bogu covjek pronaci istinu i blazenstvo za cime
neprekidno traga:
"Posebno bitna crta ljudskog dostojanstva jest ta sto je covjek
pozvan u zajednistvo s Bogom. Vec od samog svog postanka covjek je pozvan da
stupi u dijalog s Bogom, jer samo stoga postoji sto ga je Bog iz ljubavi
stvorio i sto ga iz ljubavi stalno uzdrzava. Covjek ne moze punim zivotom po
istini zivjeti ako tu ljubav slobodno ne prizna i ako se svome Stvoritelju ne
povjeri".1
28 Odvajkada, pa sve do nasih
dana, ljudi su na mnogo nacina izrazili svoje trazenje Boga kroz svoje vjerske
nazore i religiozna ponasanja (molitve, zrtve, obrede, razmatranja, itd.). I pored
toga sto ovi izrazajni oblici mogu biti viseznacni, oni su toliko opceniti da
se covjeka moze obiljeziti kao religiozno bice:
Bog "od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu
zemlje; ustanovi odredjena vremena i medje prebivanja njihova da traze Boga, ne
bi li ga kako napipali i nasli. Ta nije daleko ni od koga od nas. U njemu,
doista, zivimo, micemo se i jesmo" (Dj 17,26-28).
29 Ali tu "intimnu i
zivotnu povezanost s Bogom"2 moze covjek zaboraviti, ne priznati i
cak izricito odbaciti. Takvi stavovi mogu imati najrazlicitije uzroke:
3 pobunu protiv prisutnosti zla u svijetu, neznanje ili vjerski nehaj,
brige za svjetovno i za bogatstvo, 4 los primjer vjernika, misaone
struje protivne vjeri i naposljetku teznju covjeka gresnika da se, iz straha
pred Bogom, sakrije5 te izmakne njegovu pozivu. 6
30 "Neka se raduje srce
onih sto traze Gospodina" (Ps 105,3). Iako covjek moze zaboraviti
ili odbaciti Boga, Bog ipak neumorno svakoga covjeka zove, da ga trazi, da zivi
i nadje srecu. No to trazenje zahtijeva od covjeka puni napor uma i ispravnost
volje, "srce iskreno" kao i svjedocanstvo drugih koji ce ga nauciti
traziti Boga.
"Velik si, Gospodine, i hvale dostojan veoma; velika je tvoja
snaga, i mudrosti tvojoj nema mjere. I hvaliti te zeli covjek, sicusan djelic
tvoga stvorenja, covjek koji svuda sa sobom nosi svoju smrtnost, koji nosi sa
sobom svjedocanstvo svoga grijeha i svjedocanstvo da se oholima protivis. Pa
ipak te zeli hvaliti covjek, sicusan djelic tvoga stvorenja. Ti ga potices da
trazi radost hvaleci tebe, jer si nas stvorio za sebe, i nemirno je srce nase
dok se ne smiri u tebi".7
|