|
POSTUPNA OBJAVA USKRSNUCA
992 Bog je uskrsnuce mrtvih postupno
objavljivao svome narodu. Nada u tjelesno uskrsnuce mrtvih nametnula se kao
unutarnja posljedica vjere u Boga stvoritelja citava covjeka, s dusom i
tijelom. Stvoritelj neba i zemlje jest i onaj koji vjerno drzi svoj savez s
Abrahamom i njegovim potomstvom. Pod tim dvostrukim vidikom pocet ce se
izrazavati vjera u uskrsnuce. U svojim kusnjama mucenici Makabejci priznaju:
Kralj svijeta ce nas, "zato sto umiremo za njegove zakone, uskrisiti na
zivot vjecni" (2 Mak 7,9). "Blago onom koji umire od ruke
ljudi, u cvrstoj nadi koju ima od Boga: da ce ga Bog uskrisiti" (2 Mak
7,14). 993 Farizeji i mnogi Isusovi suvremenici nadali su se uskrsnucu. Isus ga
cvrsto naucava. Saducejima koji ga nijecu odgovara: "Niste li u zabludi
zbog toga sto ne razumijete Pisama ni sile Bozje?" (Mk 12,24).
Vjera u uskrsnuce zasniva se na vjeri u Boga koji nije "Bog mrtvih, nego
zivih" (Mk 12,27).
994 Jos vise: Isus vjeru u uskrsnuce
povezuje sa svojom osobom: "Ja sam uskrsnuce i zivot (...)" (Iv
11,25). Sam ce Isus Krist u posljednji dan uskrisiti one koji budu u njega
vjerovali i koji budu blagovali njegovo tijelo i pili njegovu krv. Vec odsada
on za to daje znak i zalog vracajuci zivot nekim mrtvima, najavljujuci time
vlastito uskrsnuce, koje ce ipak biti drugacijeg reda. O tom jedinstvenom
dogadjaju on govori kao o "znaku Jone" (Mt 12,39), o znaku
Hrama: navijesta svoje uskrsnuce treci dan nakon smrti.
995 Biti Kristov svjedok znaci biti
"svjedok njegova uskrsnuca" (Dj 1,22), biti jedan od onih koji
su "s njime posto uskrsnu od mrtvih zajedno jeli i pili " (Dj
10,41). Krscanska nada u uskrsnuce posve je odredjena susretima s uskrsnulim
Kristom. Uskrsnut cemo
kao i on, s njime i po njemu.
996
Krscanska je vjera u uskrsnuce od pocetka nailazila na neshvacanja i
protivljenja. "Ni u jednoj drugoj tocki krscanska vjera ne susrece toliko
otpora kao u pogledu uskrsnuca tijela". Opcenito se
dosta lako prihvaca da se ljudski zivot poslije smrti nastavlja na duhovan
nacin. Ali kako vjerovati da ovo tijelo koje je tako ocito smrtno moze
uskrsnuti na vjecni zivot?
KAKO USKRSAVAJU MRTVI?
997 Sto znaci
"uskrsnuti"? Po smrti, dijeljenjem duse i tijela, tijelo se
covjekovo raspada, dok mu dusa ide u susret Bogu, cekajuci da se ponovno
sjedini sa svojim proslavljenim tijelom. Bog ce svojom svemocu povratiti
konacno nepokvarljiv zivot nasim tijelima sjedinjujuci ih s nasim dusama,
snagom Isusova uskrsnuca.
998 Tko ce uskrsnuti? Svi
ljudi koji su umrli: "koji su dobro cinili - na uskrsnuce zivota, a koji
su radili zlo - na uskrsnuce osude" (Iv 5, 29).
999
Kako? Krist je uskrsnuo sa svojim vlastitim tijelom:
"Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam!" (Lk 24,39); ali se nije vratio u zemaljski zivot.
Tako ce isto, u njemu, "svi uskrsnuti sa svojim vlastitim tijelima, koja
sada imaju"; samo ce to tijelo biti preobrazeno u slavno tijelo, u
"tijelo duhovno" (1 Kor 15, 44): Ali, reci ce netko: Kako
uskrsavaju mrtvi? I s kakvim li ce tijelom doci?
Bezumnice! Sto sijes ne ozivljuje, ako ne umre. I sto sijes, ne sijes tijelo
buduce, vec golo zrno (...) Sije se u raspadljivosti, uskrsava u
neraspadljivosti; (...) i mrtvi ce uskrsnuti neraspadljivi (...) Jer ovo
raspadljivo treba da se obuce u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuce u
besmrtnost (1 Kor 15,35-37,42.52-53). 1000 To "kako" nadilazi
nasu mastu i nase shvacanje; mozemo ga dokuciti samo vjerom. Ali vec
sudjelovanje u euharistiji daje nam predokus preobrazenja nasega tijela po
Kristu: Jednako kao sto kruh, koji je od zemlje, posto primi Bozje posvecenje,
nije vise obican kruh, nego euharistija, sastavljena od dvoga: od zemaljskog i
od nebeskog; tako i nasa tijela, kada prime euharistiju, u sebi nose klicu
uskrsnuca, nisu vise pokvarljiva. 1001 Kada? Konacno "u posljednji
dan" (Iv 6,39-40.44.54;11,24), "na svrsetku svijeta".
Uskrsnuce mrtvih duboko je povezano s Kristovim drugim dolaskom (paruzijom):
Jer sam ce Gospodin - na zapovijed, na glas arhandjelov, na zov trublje Bozje -
sici s neba. I najprije ce uskrsnuti mrtvi u Kristu (1 Sol 4,16).
SUUSKRSLI S KRISTOM
1002 Ako je istina da ce nas Krist
uskrisiti u "posljednji dan", istina je takodjer da smo, na neki
nacin, s Kristom vec uskrsnuli. Zahvaljujuci Duhu Svetome, krscanski je zivot
vec odsad na zemlji sudjelovanje u smrti i uskrsnucu Kristovu: (...) s njime
suukopani u krstenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga
uskrisi od mrtvih (...). Ako
ste suuskrsli s Kristom, trazite sto je gore, gdje Krist sjedi s desna Bogu! (Kol
2,12; 3,1). 1003 Sjedinjeni s Kristom po krstenju, vjernici imaju vec sada
stvarnog udjela u nebeskom zivotu uskrsnuloga Krista, ali taj zivot ostaje
"skriven s Kristom u Bogu" (Kol 3,3). S
njim nas zajedno "uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu" (Ef
2,6). Hranjeni njegovim tijelom u euharistiji, vec sada pripadamo Tijelu
Kristovu. Kad uskrsnemo u posljednji dan, tada cemo se i mi "s njime
pojaviti u slavi" (Kol 3,4).
1004 U iscekivanju tog dana, tijelo
i dusa vjernika vec sudjeluju u dostojanstvu "biti u Kristu"; odatle
proizlazi duznost postivanja svoga tijela, ali i tijela drugih, posebno onih
koji trpe: Tijelo pripada "Gospodinu i Gospodin tijelu. Ta Bog koji je
Gospodina uskrisio i nas ce uskrisiti snagom njegovom. Ne znate li da su tijela
vasa udovi Kristovi? (...) Tijelo vase hram je Duha Svetoga koji je u vama koga
imate od Boga, te niste svoji (...). Proslavite dakle Boga u tijelu
svojem!" (1 Kor 6,13-15.19-20).
|