|
1033 Ne mozemo biti s Bogom
sjedinjeni ako se slobodno ne odlucimo da ga ljubimo. Ali, Boga ne mozemo
ljubiti ako tesko grijesimo protiv njega, protiv svog bliznjega ili protiv nas
samih: "tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica
je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vjecnoga zivota" (1
Iv 3,14.15). Nas Gospodin upozorava nas da cemo biti od njega odijeljeni,
ako u teskim potrebama ne priskocimo u pomoc siromasnima i malenima, njegovoj
braci. Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se covjek za nj nije pokajao i
prihvatio milosrdnu ljubav Bozju, znaci, po svom slobodnom izboru, ostati
zauvijek odijeljen od njega. To upravo jest stanje konacnog samo-iskljucenja iz
zajednistva s Bogom i s blazenicima, koje oznacujemo rijecju "pakao".
1034 Isus cesto govori o
"geheni", o vatri "koja se ne gasi", pripre-mljenoj onima
koji do kraja zivota odbijaju vjerovati i obratiti se, i gdje se istodobno moze
izgubiti dusa i tijelo. Isus teskim rijecima navjescuje da ce "poslati
svoje andjele da pokupe sve (...) bezakonike i bace ih u pec ognjenu" (Mt
13,41-42), i da ce izreci osudu: "Odlazite od mene, prokleti, u oganj
vjecni" (Mt 25,41).
1035 Crkva u svom naucavanju
potvrdjuje opstojnost pakla i njegovu vjecnost. Duse onih koji umiru u smrtnom
grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, "vjecni
oganj". Glavna se paklena muka sastoji u vjecnom odjeljenju od Boga, u
kojemu jedinome moze covjek naci zivot i srecu, za sto je stvoren i za cime
tezi.
1036 Izjave Svetoga pisma i ucenje
Crkve o paklu jesu poziv na odgo-vornost, kojom covjek mora svoju
slobodu upotrijebiti u cilju svoje vjecne sudbine. Istodobno su hitan poziv
na obracenje: "Udjite na uska vrata! Jer siroka su vrata i prostran
put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i
tijesan put koji vodi u Zivot i malo ih je koji ga nalaze!" (Mt
7,13-14): Buduci da ne znamo ni dana ni casa, treba, kako opominje Gospodin, da
ustrajno bdijemo da, dovrsivsi jedini tijek nasega zemaljskog zivota, zasluzimo
s njim uci na svadbu i ubrojiti se medju blagoslovljene, i da ne budemo kao zli
i lijeni sluge otjerani u vjecni oganj, u vanjske tmine, gdje "ce biti
plac i skrgut zubi". 1037 Bog nikoga ne predodredjuje za pakao; za to je
potrebno svoje-voljno odvracanje od Boga (smrtni grijeh) i ustrajanje u tome
sve do kraja. U euharistijskom slavlju i u dnevnim molitvama vjernika Crkva
zaziva milosrdje Boga, koji "nece da itko propadne, nego hoce da svi
prispiju k obracenju" (2 Pt 3,9): Molimo, Gospodine, blagohotno
primi ovaj zrtveni prinos nas tvojih slugu i sve obitelji svoje: obdari nase
dane svojim mirom, izbavi nas od vjecne osude i ubroji nas medju izabrane
svoje.
|