|
1091 U liturgiji je Duh Sveti
odgojitelj vjere naroda Bozjega, tvorac "Bozjih remek-djela" koja su
sakramenti Novoga saveza. Zelja i djelo Duha u srcu Crkve jest da mi zivimo
zivotom Krista uskrsloga. Kad u nama Duh naidje na odgovor vjere sto ga sam
potice, ostvaruje se istinska suradnja. Po njoj liturgija postaje zajednicko
djelo Duha Svetoga i Crkve.
1092 U sakramentalnom priopcivanju
Kristova otajstva Duh Sveti djeluje na isti nacin kao u drugim vremenima
ekonomije spasenja: pripravlja Crkvu da susretne svoga Gospodina; vjeri
zajednice doziva u pamet i objavljuje Krista; svojom preobrazujucom moci
uprisutnjuje i posadasnjuje Kristovo otajstvo; i napokon, Duh zajednistva
sjedinjuje Crkvu s Kristovim zivotom i poslanjem.
DUH SVETI PRIPRAVLJA NA PRIHVACANJE KRISTA
1093 U sakramentalnoj ekonomiji Duh
Sveti ispunja slike Staroga saveza. Buduci da je Kristova Crkva bila
"cudesno pripravljana u povijesti izraelskog naroda i u Starom
savezu", liturgija Crkve cuva, kao sastavne i nezamjenjive neke osnovne
elemente bogostovlja Staroga zavjeta usvajajuci ih: u prvom redu citanje
Staroga zavjeta; moljenje psalama;
i, nadasve, vrsenje spomena spasenjskih dogadjaja i predskazujucih
stvarnosti koje su se ispunile u Kristovu otajstvu (Obecanje i Savez, Izlazak i
Pasha, Kraljevstvo i Hram, Izgnanstvo i Povratak).
1094 Upravo tu sukladnost dvaju
Zavjeta podrazumijeva Gospodinova vazmena kateheza, a za njom kateheza apostola
i crkvenih otaca. Ta kateheza otkriva ono sto je pod slovom Staroga zavjeta
bilo skriveno: Kristovo otajstvo. Nazvana je "tipoloskom" jer
Kristovu novost objavljuje polazeci od "pralika" (tipova) koji su ga
nagovjescivali dogadjajima, rijecima i znamenjima prvog Saveza. Takvim ponovnim
citanjem u Duhu istine, polazeci od Krista, razotkriva se znacenje pralikova.
Tako potop i Noina korablja, a isto tako oblak i prijelaz kroz Crveno more,
predozna-cuju spas po krstenju; voda iz stijene slika je Kristovih duhovnih
darova; a mana u pustinji pralik euharistije, "istinskoga kruha s
neba".
1095 Zato Crkva, napose u Dosascu i
Korizmi te nadasve u vazmenoj noci, kroz "danas" svoje liturgije,
iznova cita i prozivljuje te velike doga-djaje povijesti spasenja. Ali to trazi
takodjer da kateheza pomogne vjernicima da se otvore tom "duhovnom"
razumijevanju nauma spasenja, kako je liturgija Crkve ocituje i daje zivjeti.
1096mZidovska liturgija i krscanska liturgija. Bolje poznavanje vjere i
vjerskog zivota zidovskog naroda, kako se jos danas ispovijedajp i zive, moze
pomoci da se bolje shvate neki vidovi krscanskog bogosluzja. I Zidovima i
krscanima Sveto pismo bitan je dio bogosluzja: za navijestanje rijeci Bozje, za
odgovor na tu rijec, za molitvu hvale i zagovora za zive i mrtve, za obracanje
bozanskom milosrdju. Sluzbi rijeci, u njenu izrazitu ustrojstvu, izvor je u
zidovskoj molitvi. Molitvi casova i drugim liturgijskim tekstovima i obrascima
u njoj su paralele, a tako i obrascima najcasnijih krscanskih molitava, medju
kojima Ocenasu. I euharistijske se molitve nadahnjuju uzorcima zidovske predaje.
Suodnos zidovske i krscanske liturgije, ali i razlicitost njihova sadrzaja,
osobito su vidljivi na velike blagdane liturgijske godine, kao Vazam (Pasha). I
krscani i Zidovi slave Pashu: Pashu povijesnu, upravljenu buducnosti Zidovi, a
krscani Pashu ispunjenu smrcu i uskrsnucem Kristovim, premda i dalje u
iscekivanju konacnog dovrsenja. 1097 U liturgiji Novoga saveza svaki je
liturgijski cin, osobito slavlje euharistije i sakramenata, susret Krista i
Crkve. Jedinstvo liturgijskoj zajednici dolazi od "zajednistva Duha
Svetoga" koji okuplja djecu Bozju u jednomu Kristovu Tijelu. Ona nadilazi
ljudske, rasne, kulturne i drustvene srodnosti.
1098 Zajednica se na susret
sa svojim Gospodinom mora pripraviti, mora biti "narod prikladno
raspolozen". Ta priprava srdaca zajednicko je djelo Duha Svetoga i
zajednice, posebno njezinih sluzbenika. Milost Duha Svetoga ide za tim da
pobudi vjeru, obracenje srca i prianjanje uz Ocevu volju. Ta je priprava
pretpostavka za prihvacanje drugih milosti sto ce ih samo slavlje ponuditi, i
za plodove novog zivota kojim ono treba da naknadno urodi.
DUH SVETI DOZIVA U PAMET KRISTOVO OTAJSTVO
1099 Duh i Crkva suradjuju u
objavljivanju Krista i djela njegova spasenja u liturgiji. Napose u
euharistiji, a tako slicno i u drugim sakramentima, liturgija je spomen-cin otajstva
spasenja. Duh Sveti je zivo pamcenje Crkve.
1100
Rijec Bozja. Duh Sveti doziva u pamet, u prvom redu liturgijskoj
zajednici, smisao dogadjaja spasenja ozivljujuci rijec Bozju koja se navijesta
da bude prihvacena i zivljena: Sveto pismo je od najvece vaznosti u
liturgijskom slavlju. Iz njega se uzimaju citanja koja se tumace u homiliji; iz
njega se pjevaju psalmi; njime su nadahnute i prozete molitve, zazivi i
liturgijske pjesme; od njega dobivaju znacenje cini i znakovi. 1101 Citacima i slusacima, prema raspolozivosti njihova srca, Duh Sveti
daje duhovno razumijevanje Bozje rijeci. Po rijecima, cinima i znakovima koji
tvore potku slavlja, on vjernike i sluzbenike stavlja u zivu vezu s Kristom,
Rijecju i Slikom Ocevom, da bi mogli u svoj zivot prenijeti smisao onoga sto u
slavlju slusaju, o cemu ramisljaju i sto cine.
1102 "Spasonosnom se rijecju
(...) vjera u srcu vjernika hrani; vjerom se zajednica vjernika radja i
raste". Navjestaj Bozje rijeci ne zaustavlja se na pouci: on pobudjuje odgovor
vjere, kao pristanak i preuzimanje obaveza u pogledu saveza izmedju Boga i
naroda. Duh Sveti daje i milost vjere, on vjeru utvrdjuje i cini da u zajednici
raste. Liturgijska je zajednica u prvom redu zajednistvo u vjeri.
1103 Anamneza. Liturgijsko se
slavlje uvijek odnosi na Bozje spasenjske zahvate u povijesti. "Ekonomija
objave ostvaruje se djelima i rijecima, iznutra medju sobom povezanima (...).
Rijeci proglasuju djela, osvjetljujuci otajstvo u njima sadrzano".U sluzbi
rijeci Duh Sveti "doziva u pamet" zajednici sve ono sto je Krist za
nas ucinio. Vec prema naravi liturgijskih cina i obrednih tradicija Crkava,
pojedinacno slavlje, vise ili manje razvijenom anamnezom, "vrsi
spomen" cudesnih Bozjih djela. Duh Sveti, koji tako pobudjuje sjecanje
Crkve, proizvodi dosljedno cin zahvale i hvale (doksologija).
DUH SVETI POSADASNJUJE KRISTOVO OTAJSTVO
1104 Krscanska liturgija ne doziva
samo u pamet dogadjaje kojima smo spaseni, nego ih posadasnjuje i uprisutnjuje.
Kristovo se vazmeno otajstvo slavi, a ne ponavlja; slavlja se ponavljaju i u
svakom od njih dogadja se izlijevanje Duha Svetoga koji posadasnjuje jedino
Otajstvo.
1105 Epikleza ("zazivanje-na")
je zagovor kojim svecenik moli Oca da posalje Duha Posvetitelja da prinosi
postanu tijelo i krv Kristova te vjernici, primajuci ih, i sami postanu zivi
prinos Bogu.
1106 Zajedno s anamnezom epikleza je
u srcu svakog sakramentalnog slavlja, posebno euharistije: Pitas kako kruh
postaje Tijelom Kristovim i vino (...) Krvlju Kristovom. Reci cu ti: Duh Sveti
provaljuje i izvrsava to sto nadilazi svaku rijec i svaku misao. (...) Neka ti
bude dosta znati da se to zbiva djelom Duha Svetoga, isto kao sto je od Svete
Djevice i po Duhu Svetom Gospodin, po sebi i u sebi, uzeo tijelo. 1107
Preobrazavajuca moc Duha Svetoga u liturgiji uskoruje dolazak Kraljevstva i
dovrsenje Otajstva spasenja. U iscekivanju i u nadi on nam stvarno daje
unaprijed iskusiti puno zajednistvo Svetoga Trojstva. Poslan od Oca koji
uslisava epiklezu Crkve, Duh daje zivot onima koji ga primaju, i biva za njih,
vec odsada, "zalog" bastine.
ZAJEDNISTVO DUHA SVETOGA
1108 Svrha je slanja Duha Svetoga u
svakom liturgijskom cinu uspostava zajednistva s Kristom radi izgradnje njegova
Tijela. Duh Sveti je kao sok Oceva Vinograda koji donosi plod u lozama. U
liturgiji se ostvaruje najtjesnja suradnja Duha Svetoga i Crkve. On, Duh
zajednistva, ostaje u Crkvi neprolazno i zato je Crkva veliki sakrament
bozanskog zajednistva koji okuplja rasprsenu Bozju djecu. Plod Duha u liturgiji
je zajednistvo sa Svetim Trojstvom i, nerazdvojivo od toga, bratsko
zajednistvo.
1109 Epikleza je takodjer molitva za
puno ostvarenje zajednistva liturgijske zajednice s Kristovim otajstvom.
"Milost Gospodina nasega Isusa Krista, ljubav Boga i zajednistvo Duha
Svetoga" (2 Kor 13,13) moraju ostati uvijek s nama i donositi
plodove i poslije euharistijskog slavlja. Crkva dakle moli Oca da posalje Duha
Svetoga da zivot vjernika ucini zivim prinosom Bogu duhovnom preobrazbom na
Kristovu sliku, brigom za jedinstvo Crkve i udionistvom u njezinu poslanju
svjedocenjem i sluzenjem u ljubavi.
|