1117 Crkva je, po Duhu koji je
upucuje "u svu istinu" (Iv 16,13), malo-pomalo prepoznala to
blago primljeno od Krista te, kao vjerna upraviteljica Bozjih otajstava,
poblize odredila njihovo "podjeljivanje", kako je ucinila i za kanon
Svetih pisama i nauk vjere.Tako je Crkva tijekom stoljeca bila u stanju
raspoznati da medju njezinim liturgijskim slavljima ima sedam takovih koja su,
u pravom smislu rijeci, sakramenti od Gospodina ustanovljeni.
1118 Sakramenti jesu sakramenti
"Crkve" u dvostrukom znacenju: "po njoj" su i "za
nju". Jesu "po Crkvi" time sto je ona sakrament djelovanja
Krista koji u njoj djeluje zahvaljujuci slanju Duha Svetoga; a jesu "za
Crkvu" jer upravo "sakramenti cine Crkvu", ukoliko, osobito u
euharistiji, ljudima objavljuju i priopcuju otajstvo zajednistva trojedinog
Boga Ljubavi.
1119 Buduci da s Kristom-Glavom cini
"tako reci jedinstvenu otajstvenu osobu", Crkva u sakramentima
djeluje kao "svecenicka organski uredjena zajednica": po krstu i
potvrdi svecenicki narod biva osposobljen slaviti liturgiju; s druge strane,
neki vjernici, "zaodjenuti svetim redom, u Kristovo se ime postavljaju da
Crkvu hrane Bozjom rijecju i miloscu".
1120 Sluzba svetoga reda ili ministerijalno
svecenistvo u sluzbi je krsnom svecenistvu. Ono jamci da, u sakramentima,
upravo Krist djeluje po Duhu Svetomu za Crkvu. Spasenjsko poslanje od Oca
povjereno utjelovljenom Sinu, povjereno je apostolima i po njima njihovim
nasljednicima: oni primaju Duha Isusova da djeluju u njegovo ime i u njegovoj
osobi. Zaredjeni sluzbenik je, dakle, sakramentalna veza koja povezuje
liturgijski cin s onim sto su rekli i ucinili apostoli i, po njima, s onim sto
je rekao i izvrsio Krist, izvor i temelj sakramenata.
1121 Tri sakramenta: krst, potvrda i
sveti red podjeljuju, osim milosti, sakramentalni biljeg ili
"pecat" po kojemu krscanin sudjeluje u Kristovu svecenistvu i pripada
Crkvi prema razlicitim stanjima i sluzbama. To suoblicenje s Kristom i s
Crkvom, ostvareno po Duhu, neizbrisivo je; u krscaninu ostaje zauvijek kao
pozitivno raspolozenje za milost, kao obecanje i jamstvo bozanske zastite i kao
poziv na bogostovlje i sluzenje Crkvi. Ti se sakramenti stoga ne mogu ponoviti.
|