|
1136 Liturgija je "djelo" "citavog
Krista" ("Christus totus"). Oni koji je ovdje slave, onkraj
znakova, vec su u nebeskoj liturgiji, gdje je slavlje potpuno zajednistvo i
svecanost.
SLAVITELJI NEBESKOG BOGOSLUZJA
1137
Otkrivenje sv. Ivana, koje se cita u crkvenom bogosluzju, objavljuje
nam ponajprije da "prijestolje stajase na nebu, i na prijestolje Netko
sjede" (Otk 4,2): "Gospod" (Iz 6,1).Zatim Jaganjac
koji "stoji kao zaklan" (Otk 5,6): Krist raspeti i uskrsnuli,
jedini Veliki svecenik istinske svetinje,onaj isti "koji prinosi i biva
prinesen, koji dariva i biva darovan".Konacno, "rijeka vode
zive" koja izvire "od prijestolja Bozjeg i Jaganjceva" (Otk
22,1), sto je jedan od najljepsih simbola Duha Svetoga.
1138
"Uglavljeni" u Kristu, u sluzbi hvale Boga i u ispunjenju
njegova nauma sudjeluju: nebeske sile, cijelo stvorenje (cetiri bica), sluge
Starog i Novog saveza (dvadeset i cetiri starjesine), novi Bozji narod (sto
cetrdeset i cetiri tisuce),osobito mucenici - "duse zaklanih zbog rijeci
Bozje" (Otk 6,9-11) i presveta Bogorodica, konacno veliko mnostvo,
"sto ga nitko ne moze izbrojiti, iz svakoga naroda, plemena, puka,
jezika" (Otk 7,9).
1139 U
toj vjecnoj liturgiji Duh i Crkva omogucuju nam sudjelovati kada
slavimo, u sakramentima, otajstvo spasenja.
SLAVITELJI SAKRAMENTALNOG BOGOSLUZJA
1140
Slavi ga citava zajednica, Tijelo Kristovo sjedinjeno sa
svojom Glavom. "Liturgijski cini nisu privatni cini, nego slavlje Crkve
koja je “otajstvo jedinstva” - sveti puk pod biskupima okupljen i uredjen.
Stoga ti cini pripadaju citavom Tijelu Crkve koje oni ocituju i ukljucuju; ali
pojedine udove dosezu na razlicit nacin, prema raznolikosti staleza, sluzbi i
djelatnog ucesca". Stoga "kad god obredi prema vlastitoj naravi traze
zajednicko slavlje, sa sudjelovanjem i djelatnim ucescem vjernika, neka se
naglasi da mu valja dati prednost, koliko je moguce, pred pojedinacnim i nekako
zasebnim".
1141
Zajednica koja slavi zajednica je krstenih koji su po "novom
rodjenju i pomazanju Duha Svetoga posveceni za duhovni dom i sveto svecenstvo,
da (...) prinose zrtve duhovne". Ovo "opce svecenistvo"
jest svecenistvo Krista, jedinog Svecenika, u kojemu imaju udjela svi njegovi
udovi: Majka Crkva zivo zeli da se u bogosluznom slavlju svi vjernici privedu k
onom punom, svjesnom i djelatnom ucescu koje trazi sama narav liturgije i na
koje krscanski narod - jer je “rod izabrani, kraljevsko svecenstvo, sveti puk,
narod steceni” (1 Pt 2,9)- snagom krstenja ima pravo i duznost. 1142 Ali udovi "nemaju svi iste sluzbe" (Rim 12,4).
Neki su od Boga, u Crkvi i od Crkve, pozvani na posebno sluzenje zajednici. Ti
su sluzbenici odabrani i posveceni sakramentom reda, po kojem ih Duh Sveti
osposobljuje da djeluju u osobi Krista-Glave sluzeci svim udovima Crkve.
Zaredjeni sluzbenik je "slika" Krista Svecenika. Buduci da se
sakrament Crkve potpuno ocituje u euharistiji, sluzba se biskupa i, u
zajednistvu s njim, sluzba prezbiterâ i djakonâ, ocituje nadasve u
predsjedanju euharistiji.
1143 Za izvrsavanje ulogâ
opceg svecenistva vjernika postoje i druge posebne sluzbe, koje nisu
posvecene sakramentom reda, a njihovo vrsenje im odredjuju biskupi prema
liturgijskim predajama i pastoralnim potrebama. Tako "pravu liturgijsku
sluzbu vrse ministranti, citaci, tumaci i clanovi pjevackog zbora".
1144 Na taj nacin, u slavlju
sakramenata, cijela je zajednica "liturg" ("sluziteljica"),
svatko prema svojoj zadaci, ali u "jedinstvu Duha" koji djeluje u
svima. "U liturgijskim obredima neka svatko, bio sluzitelj ili vjernik,
vrseci svoju sluzbu cini samo ono i sve ono sto na nj spada prema naravi obreda
i prema liturgijskim propisima".
|