|
1187 Liturgija je djelo
citavoga Krista, Glave i udova. U nebeskom bogosluzju nas Vrhovni Svecenik
neprestano je slavi sa svetom Bogorodicom, s apostolima, svim svetima i
mnostvom ljudi koji su usli u Kraljevstvo.
1188 U liturgijskom je slavlju sva
zajednica "liturg", svatko prema svojoj ulozi. Krsno svecenistvo
pripada cijelom Tijelu Kristovu. No neki su vjernici zaredjeni po sakramentu
reda da predstavljaju Krista kao Glavu Tijela.
1189 Liturgijsko slavlje sadrzava
znakove i simbole koji se odnose na stvaranje (svjetlo, voda, vatra), na
ljudski zivot (prati, mazati, lomiti kruh) i na povijest spasenja (vazmeni
obredi). Uklopljeni u svijet vjere i prozeti snagom Duha Svetoga, ti kozmicki
elementi, ti ljudski obredi, te geste sjecanja na Boga, postaju nositelji
Kristovih spasiteljskih i posvetiteljskih djela.
1190 Liturgija rijeci sastavni je
dio bogosluznog slavlja. Znacenje slavlja izrazeno je Bozjom rijecju koja se
navijesta i zalaganjem vjere koja na nju odgovara.
1191 Pjevanje i glazba usko su
povezani s liturgijskim cinom. Kriteriji njihove ispravne upotrebe jesu:
izrazajna ljepota molitve, jednodusno sudjelovanje zajednice i svecanost
slavlja.
1192 Svete slike, koje se nalaze u
nasim crkvama i kucama, imaju zadacu da nam pobudjuju i hrane vjeru u Kristovo
otajstvo. U ikoni (slici) Krista i njegovih djela spasenja, mi se klanjamo
njemu. U svetim slikama svete Bogorodice, andjela i svetih, castimo osobe koje
su njima predstavljene.
1193 Nedjelja, "dan
Gospodnji", poglaviti je dan slavljenja Euharistije, jer je dan uskrsnuca.
To je u pravom smislu dan liturgijske zajednice, dan krscanske obitelji, dan
radosti i pocinka od posla. Dan Gospodnji je "temelj i jezgra citave
liturgijske godine".
1194 "Tijekom godine
Crkva razvija citavo Kristovo otajstvo od utjelovljenja i rodjenja do uzasasca,
do duhovskog dana i ocekivanja blazene nade i dolaska Gospodnjeg".
1195 Crkva na zemlji, spominjuci se
svetih na odredjene dane crkvene godine, u prvom redu svete Bogorodice, zatim
apostola, mucenika i drugih svetaca, pokazuje da je sjedinjena s nebeskim
bogosluzjem; daje slavu Kristu koji je u svojim proslavljenim udovima izveo
spasenje; njihov primjer je poticaj Crkvi na putu Ocu.
1196 Vjernici koji slave Liturgiju
casova sjedinjuju se s Kristom, nasim Vrhovnim Svecenikom, molitvom psalama,
razmatranjem Bozje rijeci, molitvom hvalospjeva i blagoslova, da bi bili
pridruzeni njegovoj neprestanoj i sveopcoj molitvi kojom slavi Oca i cijelom
svijetu moli dar Duha Svetoga.
1197 Krist je pravi hram Bozji,
"mjesto u kojem boravi njegova slava"; po milosti Bozjoj i krscani
sami postaju hram Duha Svetoga, zivo kamenje kojim se izgradjuje Crkva.
1198 Crkva u svom zemaljskom
postojanju treba mjesta gdje se njena zajednica moze okupljati: nase vidljive
crkve, sveta mjesta, sto su slike svetog Grada, nebeskog Jeruzalema, prema
kojem kao hodocasnici putujemo.
1199 U tim crkvama Crkva slavi javno
bogostovlje na slavu Presvetog Trojstva, slusa Bozju rijec i pjeva hvale,
uzdize svoju molitvu, prinosi zrtvu Krista, sakramentalno prisutnoga usred
zajednice. Te crkve su i mjesta sabranja i osobne molitve.
|