|
LITURGIJSKE PREDAJE I KATOLISTVO CRKVE
1200 Od prve jeruzalemske zajednice
sve do Paruzije, Crkve Bozje, vjerne apostolskoj vjeri, na svakome mjestu,
slave isto vazmeno otajstvo. Otajstvo sto se u liturgiji slavi jedno je, ali su
oblici kojima ga slavi razliciti.
1201 Neistrazivo bogatstvo Kristova
otajstva je takvo da mu nijedna liturgijska predaja ne moze iscrpiti izrazajnost.
Povijest nastanka i razvoja tih obreda svjedoci o njihovoj zapanjujucoj
komplementarnosti. Kad god su Crkve te liturgijske predaje zivjele u
medjusobnom zajednistvu u vjeri i sakramentima vjere, medjusobno su se
obogacivale napredujuci u vjernosti predaji i poslanju zajednickom cijeloj
Crkvi.
1202 Razlicite liturgijske predaje
nastale su upravo u odnosu na poslanje Crkve. Crkve istog geografskog i
kulturnog prostora razvile su slavlje Kristova otajstva s posebnim izricajima,
obiljezenima svojom kulturom: tako u prenosenju poklada vjere - "lijepi
poklad cuvaj po Duhu Svetom" (2 Tim 1,14), u liturgijskom
simbolizmu, u organiziranju bratskog zajednistva, u teoloskom shvacanju
otajstava i u raznim oblicima svetosti. Tako Krist, Svjetlo i Spasenje svih
naroda, kroz liturgijski zivot neke Crkve ocituje se narodu i kulturi kojima je
ona poslana i u kojima je ukorijenjena. Crkva je katolicka: moze dakle u svoje
jedinstvo - ocistivsi ih - obuhvatiti sva istinska bogatstva raznih kultura.
1203mLiturgijske predaje, ili obredi, sada u upotrebi u Crkvi jesu: latinski
obred (prvenstveno rimski, ali i obredi pojedinih mjesnih Crkava, kao
ambrozijanski, ili nekih redovnickih redova) i obredi bizantski, aleksandrijski
ili koptski, sirski, armenski, maronitski i kaldejski. "Sveti Sabor,
slijedeci vjerno predaju, izjavljuje: sveta Majka Crkva smatra ravnopravnima i
jednako casnima sve zakonito priznate obrede te hoce da se i dalje cuvaju i na
svaki nacin njeguju".
LITURGIJA I KULTURE
1204 Slavlje liturgije treba, dakle,
odgovarati duhu i kulturi razlicitih naroda. Da Kristovo otajstvo bude
objavljeno "svim narodima da se privedu poslusnosti vjere" (Rim
16,26), treba ga navjescivati, slaviti i zivjeti u svim kulturama, tako te ove
ne budu dokinute, nego, spasene i privedene k ispunjenju.Mnostvo sinova Bozjih,
naime, ima pristup k Ocu, da Ga slavi u jednom Duhu, u i po svojoj ljudskoj
kulturi, uzetoj i preobrazenoj po Kristu.
1205 "U bogosluzju, osobito u
liturgiji sakramenata, postoji nepromje-nljiv dio, jer je bozanskog
ustanovljenja, a Crkva mu je cuvarica; i dijelovi podlozni promjeni, koje
Crkva ima moc, a katkad i duznost, prilagoditi kulturi nedavno evangeliziranih
naroda".
1206 "Liturgijska raznolikost
moze biti vrelo obogacenju, ali moze takodjer stvarati napetosti, medjusobno
nerazumijevanje, cak i raskole. Jasno je da na tom polju raznolikost ne smije
skoditi jedinstvu. Ona se moze izrazavati samo u vjernosti zajednickoj vjeri,
sakramentalnim znakovima koje je Crkva primila od Krista, i hijerarhijskom
zajednistvu. Prilagodba kulturi zahtijeva takodjer obracenje srca a, kad je
potrebno, i raskid s naslijedjenim navikama koje su nespojive s katolickom
vjerom".
|