|
1214 Grcka rijec baptizein -
odakle latinski izraz baptismus - znaci "uroniti",
"uranjati". Uranjanje u vodu - sto je sredisnji obred krstenja -
oznacuje ukop katekumena u smrt Krista, odakle on ustaje, po uskrsnucu s Njime,
kao novo stvorenje.
[U hrvatskom i drugim slavenskim jezicima rijec krstiti (krst,
krstenje) poblize znaci: unijeti u Krista, uciniti (nekoga)
Kristovim.]
1215 Ovaj se sakrament takodjer zove
i "kupelj novoga rodjenja i obnavljanja po Duhu Svetom" (Tit
3,5) jer oznacuje i ostvaruje ono rodjenje iz vode i Duha bez kojega nitko
"ne moze uci u Kraljevstvo Bozje" (Iv 3,5).
1216 "Ova se kupelj zove prosvjetljenjem,
jer oni koji prihvacaju (katehe-tsku) pouku imaju prosvijetljen duh".
Primivsi u krstenju Rijec, "Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog
covjeka" (Iv 1,9), krstenik tako prosvijetljen (Heb 10,32)
postaje "sinom svjetlosti" (1 Sol 5,5), i sam
"svjetlost" (Ef 5,8): Krstenje je medju Bozjim darovima najljepsi
i najdivniji (...). Nazivljemo ga darom, miloscu, pomazanjem, prosvjetljenjem,
odjecom neraspadljivosti, kupelji preporodjenja, pecatom, i svime onim sto je
najdragocjenije. Dar je, jer se podjeljuje onima koji nista ne donose; milost,
jer se cak daje i onima koji su krivnjom optereceni; Krstenje (= uronjavanje),
jer se u vodi pokapa grijeh; poma-zanje, jer je sveto i kraljevsko
(takvi su oni koji su pomazani); prosvjetljenje, jer je izaravajuce
svjetlo; odjeca, jer prekriva nasu sramotu; kupelj, jer nas pere;
pecat, jer nas cuva i znak je Bozjega gospodstva.
|