|
PRALIKOVI KRSTENJA U STAROM ZAVJETU
1217 U
bogosluzju Vazmene noci, pri blagoslovu krsne vode, Crkva vrsi svecan
spomen velikih dogadjaja povijesti spasenja koji su predoznacili krsno
otajstvo: Boze, tvoja nevidljiva moc cudesno djeluje u svetim otajstvima. Ti si izabrao vodu da oznacis blagodat krstenja. 1218 Vec od postanka
svijeta voda, skroman i divan stvor, vrelo je zivota i plodnosti. Sveto pismo
promatra kako se nad njom nadvija Duh Bozji: Boze, tvoj je Duh u pocecima
svijeta lebdio nad vodom, da joj dade moc posvecivanja. 1219 U Noinoj korablji,
"u kojoj nekolicina, tj. osam dusa, bi spasena vodom" (1 Pt
3,20), Crkva je vidjela prasliku spasenja po krstenju: Boze, ti si opcim
potopom oznacio novo rodjenje, kad je ista voda potopila gresne i spasila
pravedne. 1220 Ako izvor-voda oznacuje zivot, morska voda je simbol smrti.
Stoga voda predoznacuje i otajstvo kriza. Po toj simbolici, krstenje oznacuje
zajednistvo sa smrcu Kristovom.
1221 Osobito prijelaz kroz Crveno
more, kao cin zbiljskog oslobodjenja Izraelaca iz egipatskog ropstva, navijesta
ono oslobodjenje sto se ostvaruje krstom: Boze, ti si Abrahamove sinove
oslobodio od Faraonova ropstva i kroz Crveno more po suhu proveo, da
predoznacis krscanski narod. 1222 Napokon, krst je predoznacen i prijelazom
preko Jordana, po kojemu je Narod Bozji primio u posjed zemlju obecanu
Abrahamovu potomstvu, sto je slika vjecnoga zivota. Obecanje te blazene bastine
ispunjava se u Novom savezu.
KRISTOVO KRSTENJE
1223 Svi pralikovi Staroga saveza
nalaze ispunjenje u Isusu Kristu. On je javno djelovanje zapoceo posto ga je u
Jordanu sveti Ivan Krstitelj krstio. A poslije uskrsnuca ucenicima je povjerio
poslanje: "Podjite dakle i ucinite mojim ucenicima sve narode, krsteci ih
u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i uceci ih cuvati sve sto sam vam zapovjedio!"
(Mt 28,19-20).
1224 Gospodin se dragovoljno
podvrgao Ivanovu krstenju odredjenom za gresnike, "da ispuni svu
pravednost". Taj Isusov cin ocituje njegovo "ponizenje". Duh
koji je pri prvom stvaranju lebdio nad vodama silazi sada na Krista,
nagovjescujuci novo stvaranje, a Otac obznanjuje Isusa kao svoga
"ljubljenog Sina".
1225 Svojim Vazmom Krist je svim
ljudima otvorio izvore krstenja. On je o svojoj muci sto ce je podnijeti u Jeruzalemu
govorio kao o "krstenju" kojim se sam treba krstiti. Krv i voda koji
su provrli iz otvorenog boka raspetog Isusa praslika su krstenja i euharistije,
sakramenata novog zivota. Otad je moguce "roditi se iz vode i Duha" i
tako uci u Kraljevstvo Bozje. Promotri gdje si krsten, odakle dolazi krstenje:
zar ne iz Kristova kriza, iz Kristove smrti? U tome je svekoliko otajstvo: On je trpio za tebe.
U Njemu si otkupljen, u Njemu
si spasen.
KRSTENJE U CRKVI
1226
Vec je na dan Pedesetnice Crkva slavila i dijelila sveto krstenje.
Petar je, naime, potresenom mnostvu u svojoj propovijedi porucio:
"Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se
oproste grijesi, i primit cete dar, Duha Svetoga" (Dj 2,38). Apostoli
i njihovi suradnici dijelit ce krstenje svakome koji vjeruje u Isusa: Zidovima,
bogobojaznima i poganima. Krstenje je tako uvijek tijesno povezano s vjerom:
"Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ces se - ti i dom tvoj!",
izjavljuje sveti Pavao svome tamnicaru u Filipima. Izvjestaj nastavlja kako se
tamnicar "odmah krstio - on i svi njegovi" (Dj 16,31-33).
1227
Prema svetom Pavlu, po krstenju vjernik ulazi u zajednistvo smrti
Kristove: s Kristom biva suukopan i s njime biva suuskrisen: Ili zar ne znate:
koji smo god krsteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu krsteni. Krstenjem smo
zajedno s njime ukopani u smrt da kao sto je Krist slavom Ocevom bio uskrisen
od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti zivota (Rim 6,3-4). Krstenici su se "Kristom zaodjenuli" (Gal 3,27). I, po
Duhu Svetome, krstenje Ke kupelj koja cisti, posvecuje i opravdava.
1228 Krstenje je dakle kupelj vode u
kojoj "nepropadljivo sjeme" Rijeci Bozje izvodi svoj zivotvorni ucinak.
Sveti Augustin ce reci o krstenju: "Tvarnoj osnovi pridolazi rijec, i
nastaje sakrament".
|