|
KRSCANSKA INICIJACIJA
1229 Vec od apostolskih vremena, da netko
postane krscanin mora proci odredjeni put i inicijaciju u vise stupnjeva. Taj
se put moze proci brze ili sporije. Medjutim uvijek mora sadrzavati neke bitne
elemente: navjestaj Rijeci, prihvacanje evandjelja, sto ukljucuje obracenje,
ispovijest vjere, krstenje, izlijev Duha Svetoga, pristup euharistijskom
zajednistvu. 1230mOva inicijacija je kroz vjekove i prema prilikama imala vrlo
razlicite oblike. U prvim stoljecima Crkve krscanska inicijacija bila je vrlo
razradjena: s dugim razdobljem katekumenata i nizom pripravnih obreda,
koji su liturgijski oznacavali put katekumenske priprave dovodeci je konacno do
sâmog slavlja sakramenata inicijacije.
1231mKada je krstenje djece postalo redoviti
oblik slavlja ovoga sakramenta, ono je postalo jedinstveni cin koji u sebi vrlo
skraceno sadrzi prethodne stupnjeve krscanske inicijacije. Vec po svojoj
naravi, dakle, krstenje djece zahtijeva katekumenat poslije krstenja. Nije
rijec samo o nekoj potrebi pouke poslije krstenja, nego o nuznom razvitku krsne
milosti u tijeku osobnog rasta. Tu se otvara prostor vlastit katekizmu.
1232mDrugi vatikanski sabor obnovio je u
latinskoj Crkvi "katekumenat odraslih razdijeljen na vise stupnjeva".
Obrede nalazimo u Redu pristupa odraslih u krscanstvo: Ordo
initiationis christianae adultorum (1972). Osim toga Sabor je dopustio
"da se u misijskim zemljama, osim elemenata inicijacije koji su sadrzani u
krscanskoj predaji, pripuste i oni elementi inicijacije koji su obicajni u
pojedinih naroda, ukoliko se mogu prilagoditi krscanskom obredu".
1233mDanas, dakle, u svim latinskim i istocnim
obredima krscanska inicijacija odraslih pocinje ulaskom u katekumenat, a
vrhunac dostize u jedinstvenom slavlju triju sakramenata krstenja, potvrde i
euharistije. U crkvama istocnog obreda krscanska inicijacija djece pocinje
krstenjem na koje se neposredno nadovezuje potvrda i euharistija. U rimskom
obredu inicijacija se nastavlja godinama kateheze da se dovrsi kasnije potvrdom
i euharistijom, vrhuncem krscanske inicijacije.
MISTAGOGIJA SLAVLJA
1234 Smisao i milost sakramenta
krstenja jasno se ocituju u obredima njegova slavlja. Ako vjernici pazljivim
sudjelovanjem prate radnje i rijeci samoga slavlja, bit ce upuceni u bogatstvo
koje sakrament oznacuje i ostvaruje u svakom novokrsteniku.
1235 Znak kriza na pocetku
istice pecat Krista na onome koji ce mu upravo pripasti te oznacuje milost
otkupljenja koju nam je Krist svojim krizem zasluzio.
1236 Navjestaj Rijeci Bozje
objavljenom istinom prosvjetljuje i pripra-vnike i zajednicu poticuci odgovor
vjere neodvojiv od krstenja. Krstenje je, naime, na osobit nacin
"sakrament vjere" jer je sakramentalni ulaz u zivot vjere.
1237 Buduci da krstenje oznacuje
oslobodjenje od grijeha i od djavla, zacetnika grijeha, nad pripravnikom se
izgovara otklinjanje-egzorcizam (jedan ili vise njih).
Krstitelj ga maze katekumenskim uljem ili polaze na njega ruku; potom se ovaj
izricito odrice sotone. Tako pripravljen moze ispovjediti vjeru Crkve
kojoj ce krstenjem biti povjeren.
1238 Krsna se voda posvecuje
posebnom molitvom, epiklezom, u samom krsnom slavlju ili u vazmenoj noci. Tom
molitvom Crkva od Boga moli da po njegovu Sinu sidje na vodu sila Duha Svetoga,
da se oni koji ce njome biti krsteni "rode iz vode i Duha" (Iv
3,5).
1239 Potom slijedi bitni obred
sakramenta: krstenje u pravom smislu, koje oznacuje i izvodi umiranje
grijehu i ulazak u zivot Presvetoga Trojstva suoblicenjem s Kristovim vazmenim
otajstvom. Najznakovitije biva krstenje trostrukim uranjanjem u krsnu vodu.
Medjutim vec od starine moze biti podijeljeno i trostrukim polijevanjem vode na
krstenikovu glavu. 1240mU latinskoj Crkvi sluzbenik uz trostruko polijevanje
izgovara rijeci: "I., ja te krstim u ime Oca, i Sina, i Duha
Svetoga". U istocnim liturgijama katekumen je okrenut prema Istoku, a
svecenik govori: "Sluga Bozji I., krsti se u ime Oca, i Sina, i Duha
Svetoga". Na zaziv svake od osoba Presvetog Trojstva on ga uranja u vodu i
pridize. 1241 Pomazanje svetom krizmom, mirisnim od biskupa posvecenim
uljem, oznacuje dar Duha Svetoga novokrsteniku. Ovaj je postao krscanin, tj. "pomazanik"
Duhom Svetim, pritjelovljen Kristu pomazanom za svecenika, proroka i kralja.
1242 U
bogosluzju istocnih Crkvi pokrsno je pomazanje sakrament krizme (potvrde). U
rimskoj liturgiji ono nagovijesta drugo pomazanje krizmom koje ce izvrsiti
biskup. Sakrament potvrde na neki nacin "potvrdjuje" i dovrsuje krsno
pomazanje.
1243 Bijela
haljina oznacuje da se krstenik "Kristom zaodjenuo" (Gal
3,27): tj. da je s Kristom uskrsnuo. Svijeca, zapaljena na uskrsnoj
svijeci, oznacuje da je Krist novokrstenika prosvijetlio. Krstenici
su u Kristu "svjetlost svijeta" (Mt 5,14).
Novokrstenik je odsada dijete Bozje u Jedinorodjenom Sinu te smije
moliti molitvu djece Bozje: "Oce nas".
1244 Euharistijska prva pricest.
Postavsi dijete Bozje, zaodjeven svadbenom haljinom, novokrstenik se privodi
"gozbi Jaganjcevoj" gdje prima hranu novoga zivota, Kristovo Tijelo i
Krv. Istocne Crkve cuvaju zivu svijest o jedinstvu krscanske inicijacije
dijeleci svetu pricest svim novokrstenicima i potvrdjenicima, cak i maloj
djeci, sjecajuci se Gospodinove rijeci: "Pustite djecicu neka dolaze k
meni; ne prijecite im!" (Mk 10,14). Latinska Crkva, koja dopusta
pristup svetoj pricesti samo onima koji su dosli do dobi razuma, otvorenost
krsta prema euharistiji izrazava time sto novokrsteno dijete privodi k oltaru
za molitvu Ocenas.
1245 Svecani blagoslov
dovrsuje krsno slavlje. Kod krstenja novorodjenih osobito mjesto zauzima
blagoslov majke.
|