|
1257 Sâm Gospodin tvrdi kako
je krstenje nuzno za spasenje. Stoga je zapovjedio ucenicima da navijestaju
evandjelje i da krste sve narode. Krstenje je nuzno za spasenje onih kojima je
evandjelje navijesteno te koji su imali mogucnost da zatraze sakrament. Crkva
ne pozna drugog sredstva osim krstenja da zajamci ulazak u vjecno blazenstvo;
zbog toga pazi da ne zanemari poslanja sto ga je primila od Gospodina, tj. da
"iz vode i Duha nanovo radja" sve koji mogu biti krsteni. Bog je
spasenje vezao uz sakrament krsta, ali on sâm nije vezan svojim
sakramentima.
1258 Oduvijek je Crkva cvrsto
uvjerena da su svi koji su podnijeli smrt radi vjere, premda nisu primili
krstenje, krsteni svojom smrcu za Krista i s njime. To krstenje krvlju,
kao i zelja za krstenjem, donose plod krstenja, a da po sebi nisu
sakrament.
1259 Sto se tice katekumena
koji umru prije krstenja, izricita zelja da ga prime, sjedinjena s kajanjem za
grijehe i s ljubavlju, jamci im spasenje koje nisu mogli primiti po sakramentu.
1260 "Buduci da je Krist umro
za sve i da je konacan covjekov poziv stvarno samo jedan, i to bozanski, treba
drzati da Duh Sveti pruza svima mogucnost da se, na nacin koji je Bogu poznat,
pridruze vazmenom otajstvu." Svaki covjek koji, ne poznavajuci Kristovo
evandjelje i njegovu Crkvu, trazi istinu i cini volju Bozju onako kako je
spozna, moze biti spasen. Moze se pretpostaviti da bi takvi ljudi, kad bi
upoznali nuznost krstenja, izricito pozeljeli da budu krsteni.
1261 Sto se tice djece umrle bez
krstenja, Crkva ne moze drugo nego ih povjeriti Bozjem milosrdju, sto i
cini u obredu njihova ukopa. Veliko Bozje milosrdje, naime, koje zeli da se svi
ljudi spase, i Isusova njeznost prema djeci kada govori: "Pustite djecicu
neka dolaze k meni; ne prijecite im!" (Mk 10,14), dopustaju da se
nadamo da postoji put spasenja i za djecu umrlu bez krstenja. To zahtjevniji je
stoga poziv Crkve da se maloj djeci ne prijeci da po daru svetoga krstenja
dodju Kristu.
|