|
1262 Vidljivim znakovima
sakramentalnog obreda simbolicki se oznacuju razliciti krsni ucinci. Uranjanje
u vodu upozorava na smrt i ciscenje, ali takodjer na obnavljanje i novo rodjenje.
Dakle, dva poglavita krsna ucinka jesu ociscenje od grijeha i novo rodjenje u
Duhu Svetome.
ZA OTPUSTENJE GRIJEHA
1263 Krstenjem se oprastaju svi
grijesi, tj. istocni grijeh i svi osobni grijesi kao i sve kazne za grijehe.
U onih, naime, koji su preporodjeni ne ostaje nista sto bi ih prijecilo da udju
u Kraljevstvo Bozje, ni Adamov grijeh, ni osobni grijeh, ni posljedice grijeha,
od kojih je najteza upravo odvojenost od Boga.
1264 Ipak u krstenima ostaju
stanovite vremenite posljedice grijeha kao sto su trpljenje, bolest, smrt ili
slaboce vezane uz zivot, kao sto su karakterne slabosti itd., zatim sklonost na
grijeh, koju predaja nazivlje pozudom ili slikovito "klicom
(izvorom) grijeha" ("fomes peccati"): "Buduci da je
pozuda ostavljena u nama radi kusnje, ona ne moze skoditi onima koji na nju ne
pristaju i koji joj se hrabro odupiru miloscu Kristovom. Stovise «I natjece li
se tko, ne ovjencava se ako se zakonito ne natjece»" (2 Tim 2,5).
"NOVI STVOR"
1265 Krstenje ne samo da cisti od
svih grijeha, nego novokrstenika cini "novim stvorom" (2 Kor
5,17), posinjenim sinom Bozjim koji postaje "zajednicarom bozanske
naravi" (2 Pt 1,4), Kristovim udom, s njime subastinikom (Rim
8,17), i hramom Duha Svetoga.
1266 Presveto Trojstvo daruje
krsteniku: posvecujucu milost, milost opravdanja, koja ga
po bogoslovnim krepostima osposobljuje da vjeruje u Boga, da se
ufa u njega i da ga ljubi; po darovima Duha Svetoga daje mu da moze
zivjeti i djelovati pod utjecajem Duha Svetoga;
po moralnim krepostima omogucuje mu da raste u dobru.
Prema tome, sveukupni organizam krscanskoga nadnaravnog zivota nalazi
svoje korijene u krstenju.
PRITJELOVLJENI CRKVI, TIJELU KRISTOVU
1267 Po krstenju postajemo udovi
Kristova Tijela; "udovi jedni drugima." (Ef 4,25). Krstenje pritjelovljuje
krstenike Crkvi. Iz krstionica radja se jedinstveni narod Bozji, narod
Novoga saveza koji nadilazi sva naravna i ljudska ogranicenja naroda, kultura,
rasa i spola: "U jednom Duhu svi smo u jedno tijelo krsteni" (1
Kor 12,13).
1268
Krstenici tako postaju "zivo kamenje" i ugradjuju se u
"duhovni Dom za sveto svecenstvo" (1 Pt 2,5). Oni po krstenju
imaju udjela u Kristovu svecenistvu, u njegovom prorockom i kraljevskom
poslanju; oni su "rod izabrani, kraljevsko svecenstvo, sveti puk, narod
steceni" da navijestaju "silna djela Onoga" koji ih iz "tame
pozva k svojemu divnom svjetlu" (1 Pt 2,9). Krstenje daje
udionistvo u opcem svecenistvu vjernika.
1269
Postavsi udom Crkve krstenik vise ne pripada sebi (1 Kor
6,19), nego onome koji je za nas umro i uskrsnuo. Zato je pozvan da bude
drugima podlozan, da im sluzi u zajednistvu Crkve, da bude "poslusan i
podlozan" glavarima Crkve (Hebr 13,17) te ih susrece s postovanjem
i ljubavlju. Kao sto krstenje donosi odgovornosti i
duznosti, isto tako krstenik ima prava u krilu Crkve: pravo primati sakramente,
hraniti se rijecju Bozjom i racunati na druge duhovne pomoci Crkve.
1270 Krstenici, "preporodjeni
za sinove Bozje, duzni su pred ljudima ispovijedati krscansku vjeru koju su
primili od Boga preko Crkve" i sudjelovati u apostolskoj i misionarskoj
djelatnosti naroda Bozjega.
SAKRAMENTALNI VEZ KRSCANSKOG JEDINSTVA
1271 Krstenje je temelj zajednistva
medju svim krscanima, pa i onima koji jos nisu u punom zajednistvu s Katolickom
Crkvom: "Jer oni koji vjeruju u Krista i koji su valjano krsteni, nalaze
se u nekom, mada ne savrsenom, zajednistvu s Katolickom Crkvom. (...) opravdani
vjerom u krstenju i pritjelovljeni Kristu, s pravom se rese krscanskim imenom,
te ih sinovi Katolicke Crkve zasluzeno priznaju za bracu u Gospodinu".
"Krstenje je dakle sakramentalni vez jedinstva medju svima koji su
njime preporodjeni".
NEIZBRISIVI DUHOVNI BILJEG
1272 Po krstenju pritjelovljen Kristu,
krstenik je Kristu suoblicen. Krstenje obiljezuje krscanina neizbrisivim
duhovnim biljegom (character) pripadnosti Kristu. Taj se pecat ne da
izbrisati nikakvim grijehom, pa ni onda kada grijeh prijeci da krstenje donese
plodove spasenja. Podijeljeno jednom zauvijek, krstenje se ne moze ponoviti.
1273mPo krstu pritjelovljeni Crkvi, vjernici
primaju sakramentalni biljeg koji ih posvecuje za krscansko bogostovlje. Krsni
pecat krscane osposo-bljuje i obvezuje na sluzenje Bogu zivim sudjelovanjem u
svetom bogosluzju Crkve te "na izvrsivanje njihova krsnog svecenistva
svjedocanstvom sveta zivota i djelotvorne ljubavi".
1274 "Gospodnji biljeg"
jest pecat kojim nas je Duh Sveti obiljezio "za Dan otkupljenja"
(Ef 4,30). "Krstenje je pecat za vjecni zivot". Vjernik koji
"pecat cuva" do kraja, tj. koji ostane vjeran zahtjevima svoga
krstenja, moci ce preminuti "obiljezen znakom vjere", s vjerom svoga
krstenja, iscekujuci blazeno gledanje Boga - kao dovrsenje vjere - i u nadi
uskrsnuca.
|