|
1302 Iz sâmoga slavlja
proizlazi da je ucinak sakramenta potvrde puni izljev Duha Svetoga, kao sto je
nekoc bio podijeljen apostolima na dan Pedesetnice.
1303 Prema tome, potvrda pridonosi
rastu i produbljenju krsne milosti:
dublje nas ukorjenjuje u bozansko posinjenje, po kojem govorimo:
"Abba, Oce!" (Rim
8,15);
cvrsce nas sjedinjuje s Kristom;
umnaza u nama darove Duha Svetoga;
usavrsuje nas vez s Crkvom;
priopcuje nam "osobitu snagu Duha
Svetoga" da, kao "pravi svjedoci Kristovi, rijecju i djelom, sirimo i
branimo vjeru", da "hrabro ispovijedamo ime Kristovo" i nikada
se ne stidimo njegova kriza: Sjeti se dakle da si primio duhovni znak, Duha
mudrosti i razuma, Duha savjeta i jakosti, Duha znanja i poboznosti, Duha
svetoga straha, i cuvaj sto si primio. Bog te Otac obiljezio svojim znakom,
Krist Gospodin te potvrdio i u tvoje srce stavio zalog Duha. 1304 Kao i krst,
kojemu je dovrsenje, potvrda se daje samo jednom. Potvrda, naime, utiskuje u
dusu neizbrisiv duhovni biljeg, "karakter", koji oznacuje da
je Isus Krist krscanina obiljezio pecatom svoga Duha i zaodjenuo ga snagom
odozgo da postane njegovim svjedokom.
1305
"Karakter" usavrsuje opce svecenistvo vjernika, koje se
prima u krstenju: "potvrdjenik prima snagu javno ispovijedati vjeru u
Krista, i to kao po svojoj sluzbi (quasi ex officio)".
|