|
1312 Izvorni djelitelj
potvrde je biskup.
Na Istoku redovito prezbiter koji krsti, odmah
u jednom te istom slavlju, podjeljuje i potvrdu. Medjutim, on to cini svetom
krizmom sto ju je prethodno posvetio patrijarh ili biskup, cime se izrazava
apostolsko jedinstvo Crkve, kojemu se spone jacaju sakramentom potvrde. U
latinskoj Crkvi ista se disciplina primjenjuje pri krstenju odraslih ili kada
se u puno zajednistvo s Crkvom uvodi krstena osoba clan druge krscanske
zajednice, u koje sakrament potvrde nije valjan.
1313 U latinskom obredu
redoviti djelitelj potvrde jest biskup. Premda biskup moze iz vaznih razloga,
nekim svecenicima dati ovlast da dijele potvrdu, dobro je ipak da je, radi
znacenja samog sakramenta, podjeljuje on sâm, ne zaboravljajuci pritom da
je upravo radi toga slavlje potvrde na odredjeno vrijeme odijeljeno od
krstenja. Biskupi su nasljednici apostola koji su primili puninu sakramenta reda.
I stoga, kad oni dijele sakrament potvrde, to jasno oznacuje da je ucinak
sakramenta da one koji ga primaju tjesnje sjedini s Crkvom, s njezinim
apostolskim izvorima i poslanjem da svjedoci za Krista.
1314 Kada je krscanin u smrtnoj
pogibelji, bilo koji prezbiter mora mu podijeliti potvrdu. Crkva, naime, hoce
da nitko od njezine djece, pa ni ono najmanje, ne podje s ovog svijeta a da
nije po Duhu Svetom usavrseno darom Kristove punine.
|