|
1315 "Kada su
apostoli u Jeruzalemu culi da je Samarija prigrlila rijec Bozju, poslase k
njima Petra i Ivana. Oni sidjose i pomolise se za njih da bi primili Duha
Svetoga. Jer jos ni na koga od njih ne bijase sisao; bijahu samo krsteni u ime
Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih, i oni primahu Duha Svetoga"
(Dj 8,14-17).
1316 Potvrda usavrsuje krsnu milost;
ona je sakrament koji daje Duha Svetoga da nas dublje ukorijeni u bozansko posinstvo,
da nas cvrsce pritjelovi Kristu, da ukrijepi nasu vezu s Crkvom te nas tjesnje
pridruzi njezinom poslanju i pomogne da krscansku vjeru svjedo-cimo rijecju i
djelima.
1317 Potvrda, kao i krstenje, u dusu
krscana utiskuje duhovni biljeg ili neizbrisiv karakter; zato se ovaj sakrament
moze primiti samo jednom u zivotu.
1318 Na Istoku se ovaj sakrament
dijeli neposredno po krstenju; nakon cega slijedi sudjelovanje u euharistiji.
Ta predaja istice jedinstvo triju sakramenata krscanske inicijacije. U
latinskoj Crkvi ovaj se sakrament dijeli kada krscanin dozrije do dobi razuma,
a njegovo je slavlje redovito pridrzano biskupu. To oznacuje da ovaj sakrament
ucvrscuje crkveni vez.
1319 Potvrdjenik koji je dostigao
dob razuma treba, primajuci sakrament, ispovjediti vjeru, biti u stanju
milosti, imati nakanu da primi sakrament te biti spreman prihvatiti zadacu
Kristova ucenika i svjedoka, u crkvenoj zajednici, i u zemaljskim poslovima.
1320 Bitni obred potvrde je
pomazanje svetom krizmom na celu krstenoga (na Istoku takodjer i po drugim
dijelovima tijela), uz polaganje ruke podjelitelja i rijeci, u latinskom
obredu: "Accipe signaculum doni Spiritus Sancti - Primi pecat Dara Duha
Svetoga"; a u bizantskom obredu: "Pecat Dara Duha Svetoga".
1321 Kad se potvrda slavi odijeljeno
od krstenja, povezanost s krstenjem izrazena je medju inim obnovom krsnih
obecanja. Slavlje potvrde za vrijeme euharistijskog slavlja istice jedinstvo
sakramenata krscanske inicijacije.
|