|
ZNAKOVI KRUHA I VINA
1333 U sredistu euharistijskog
slavlja nalaze se kruh i vino, koji, izgovaranjem Kristovih rijeci i zazivom
Duha Svetoga, postaju Kristovo Tijelo i Krv. Crkva, vjerna Gospodinovu nalogu,
njemu na spomen, i sve do njegova slavnog povratka, nastavlja ciniti ono sto je
on ucinio uoci svoje muke: "Uze kruh", "Uze casu punu vina".
Znakovi kruha i vina, i nakon otajstvene pretvorbe u Kristovo Tijelo i Krv, i
dalje oznacuju dobra stvorenog svijeta. Zato u prinosenju darova zahvaljujemo
Stvoritelju za kruh i vino,plod "rada ruku covjecjih", ali ponajprije
"plod zemlje" i "plod trsa", darova Stvoriteljevih. Tako u
prinosu Melkisedeka, kralja i svecenika, koji je "iznio kruh i vino"
(Post 14,18), Crkva vidi prorocku sliku svoga prinosa.
1334 U Starom savezu kao zrtva
zemaljskih prvina bili su prinoseni kruh i vino, u znak zahvalnosti
Stvoritelju. No u povezanosti s Izlaskom ti plodovi poprimaju novo znacenje:
beskvasni kruh naime, koji su Zidovi svake godine blagovali na blagdan Pashe,
podsjeca na zurbu izlaska i oslobodjenja iz Egipta; zatim spomen mane u
pustinji uvijek ce Izraela podsjecati da on zivi od kruha Bozje
rijeci.Svagdasnji kruh, konacno, plod je Obecane zemlje, jamstvo Bozje
vjernosti obecanjima. "Casa blagoslovna" (1 Kor 10,16), koja
se pila na kraju zidovske Pashalne vecere, blagdanskoj radosti vina dodaje
eshatonsku dimenziju, to jest mesijansko iscekivanje obnove Jeruzalema. Isus je
ustanovio Euharistiju dajuci blagoslovu kruha i case novo i konacno znacenje.
1335 Cudesno umnazanje kruhova, kad
je Gospodin izgovorio blagoslovnu molitvu te razlomio kruh i po ucenicima
razdijelio da nahrani mnostvo naroda, predoznacuje preobilje ovoga jedinstvenog
kruha, njegove Euharistije. I znak vode pretvorene u vino u Kani,
vec navjescuje cas Isusove proslave. Ocituje ispunjenje zarucnicke gozbe u
Ocevu kraljevstvu, gdje ce vjernici piti novo vinosto je postalo Krv Kristova.
1336 Prva najava Euharistije unijela
je podjelu medju ucenike, kao sto ih je sablaznio i navjestaj o muci, te su
rekli: "Tvrd je to govor! Tko ga moze slusati?" (Iv 6,60). Euharistija i Kriz jesu kamen
smutnje. Rijec je o istom otajstvu koje nece prestati biti uzrokom dioba. "Da mozda ne kanite i vi otici?" (Iv 6,67) - ovo
pitanje Gospodinovo stoljecima odjekuje neprekidno kao poziv njegove ljubavi da
ljudi otkriju da je on jedini koji ima "rijeci zivota vjecnoga" (Iv
6,68), i da primiti s vjerom dar njegove Euharistije - isto je sto i
primiti njega samoga.
USTANOVLJENJE EUHARISTIJE
1337 Gospodin, buduci da je ljubio
svoje, do kraja ih je ljubio. Znajuci da je dosao njegov cas da prijedje s
ovoga svijeta k Ocu, za vecerom je svojima oprao noge i dao im zapovijed
ljubavi.Da im ostavi dokaz svoje ljubavi, da nece svojih nikada napustiti i da
ih ucini dionicima svojeg Vazma, ustanovio je Euharistiju kao spomen-cin svoje
smrti i uskrsnuca te apostolima zapovjedio da je slave sve do njegova ponovnog
dolaska. "U tom trenutku postavio ih je svecenicima Novoga saveza".
1338 Tri sinopticka evandjelja i
sveti Pavao prenijeli su nam izvjesce o ustanovljenju Euharistije; dok Ivan
donosi Isusove rijeci u sinagogi u Kafarnaumu, koje ustanovu pripravljaju:
Krist se predstavlja i oznacuje kao kruh zivota koji je s neba sisao.
1339 Da ispuni sto je navijestio u
Kafarnaumu, tj. da dadne ucenicima svoje Tijelo i Krv, Isus je izabrao vrijeme
Pashe. Kada dodje Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo zrtvovati pashu,
Isus posla Petra i Ivana i rece im: "Hajdete, pripravite nam da blagujemo
pashu". (...) Oni odu, nadju kako im je rekao, i pripravise pashu. Kada
dodje cas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I rece im: "Svom sam
dusom ceznuo ovu Pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kazem vam necu je
vise blagovati dok se ona ne zavrsi u kraljevstvu Bozjem" (...) I uze
kruh, zahvali, razlomi ga i dade im govoreci: "Ovo je tijelo moje koje se
za vas predaje. Ovo cinite meni na spomen". Isto tako, posto vecerase, uze
casu govoreci: "Ova casa novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas
prolijeva" (Lk 22,7-20). 1340 Slaveci dakle Posljednju veceru s
apostolima u obrednoj pashalnoj gozbi, Isus je zidovskoj Pashi dao konacno
znacenje. U stvari nova Pasha, Isusov prijelaz k Ocu po smrti i uskrsnucu, anticipirana
je na Posljednjoj veceri i slavi se u Euharistiji koja ispunja zidovsku Pashu i
anticipira konacnu Pashu Crkve u slavi Kraljevstva.
"OVO CINITE MENI NA SPOMEN"
1341 Kad Isus trazi da se njegovi
cini i rijeci ponavljaju "dok on ne dodje" (1 Kor 11,26), ne
trazi to samo zato da se sjecamo njega i onoga sto je on ucinio. On smjera na
liturgijsko slavljenje, po apostolima i njihovim nasljednicima, spomen-cina
Krista, njegova zivota, smrti, uskrsnuca i posrednistva kod Oca.
1342 Od pocetka je Crkva bila vjerna
Gospodinovu nalogu. O Crkvi u Jeruzalemu kaze se: Bijahu postojani u nauku
apostolskom, u zajednistvu, u lomljenju kruha i molitvama. (...) Svaki bi dan
jednodusno i postojano hrlili u Hram, u kucama bi lomili kruh te u radosti i
prostodusnosti srca zajednicki uzimali hranu (Dj 2,42.46). 1343 Krscani
su se sabirali "da lome kruh" narocito "u prvi dan tjedna"
(Dj 20,7), to jest u dan Gospodnji, dan Isusova uskrsnuca. Slavlje se
Euharistije od onih vremena nastavilo sve do nasih dana, tako da ga danas
nalazimo svugdje u Crkvi, s istim osnovnim ustrojstvom. Ono ostaje srediste
zivota Crkve.
1344 Tako, iz slavlja u slavlje,
navjescujuci Isusovo vazmeno otajstvo "dok on ne dodje" (1 Kor
11,26), Bozji narod na hodocascu "uskom stazom Kriza stupa" prema
nebeskoj gozbi kada svi izabrani budu sjeli za stol u Kraljevstvu.
|