MISA KROZ STOLJECA
1345 Iz
2. stoljeca imamo svjedocanstvo svetog Justina, mucenika, kako se u glavnim
crtama onda odvijalo euharistijsko slavlje. I ti su bitni
dijelovi sve do nasih dana ostali nepromijenjeni u svim velikim liturgijskim
obiteljima. Evo sto on pise oko 155. godine, tumaceci poganskom caru Antoninu
Piju (138-161) sto cine krscani: [U dan, zvani dan sunca, svi se sastaju na
istome mjestu, i oni koji stanuju u gradu i oni koji stanuju na selu.
Citaju se spomen-zapisi apostola ili spisi proroka, vec prema tome
koliko ima vremena.
Zatim, kad citac zavrsi, predstojnik uzima rijec da opomene i potakne
da se tako sjajni primjeri nasljeduju.
Zatim se svi zajedno dizemo i molimo molitve] za nas same (...) i sve
druge gdje god bili: da, spoznavsi istinu, zavrijedimo i tu milost, da svojim
ispravnim zivotom i djelovanjem budemo vjerni zapovijedima te postignemo vjecno
spasenje.
Nakon zavrsene molitve, pozdravimo jedni druge cjelovom.
Potom se predstojniku brace donosi kruh i casa s vodom i vinom.
On ih uzme, izrece hvalu i slavu Ocu svega svijeta po imenu Sina i Duha
Svetoga i opsirno izrice zahvalu (grcki: eucharistian), za ove od njega
primljene darove.
Kad predstojnik zavrsi molitve i zahvalu, sav prisutni narod klikne:
Amen.
Posto je predstojnik svrsio molitve i narod odgovorio, oni sto se kod
nas zovu djakoni prisutnima dijele "euharistijski" kruh, vino i vodu,
i nose ih odsutnima. 1346 Euharistijsko bogosluzje dakle odvija se prema
osnovnom ustrojstvu, koje se sacuvalo kroz stoljeca sve do nas. Odvija se u
dvije velike cjeline koje tvore izvorno jedinstvo:
okupljanje vjernika, bogosluzje Rijeci s citanjima, homilijom i
sveopcom molitvom;
Euharistijsko bogosluzje s prikazanjem kruha i
vina, posvecujucom zahvalnom molitvom i pricescu.
Bogosluzje Rijeci i euharistijsko bogosluzje tvore zajedno "samo
jedan bogostovni cin"; stol koji nam je pripravljen u Euharistiji
jest istodobno i stol Rijeci Bozje i stol Tijela Gospodnjega.
1347 Zar se nije na isti nacin
odvijala i vecera na dan uskrsnuca koju je uskrsli Isus blagovao s ucenicima u
Emausu? Putem im je tumacio Pisma, a zatim, dok bijase s njima za stolom,
" uzeo kruh, izrekao blagoslov, razlomio te im ga davao".
TIJEK SLAVLJA
1348 Svi se sabiru. Krscani
hrle k istom mjestu na euharistijski sastanak. Prethodi im sam Krist, glavni djelatnik u
Euharistiji. On je veliki
svecenik Novoga saveza. On sam nevidljivo predsjeda citavom slavlju. I upravo
zastupajuci ga, biskup ili prezbiter (djelujuci u osobi Krista-Glave
"in persona Christi capitis") predsjeda sastanku, nakon citanja drzi
homiliju, prima darove i izrice euharistijsku molitvu. Svi u slavlju
imaju svoj djelatan udio, svatko na svoj nacin: citaci, prinosioci darova,
djelitelji pricesti te sav narod koji sudjelovanje potvrdjuje poklikom Amen.
1349 Bogosluzje
Rijeci obuhvaca "spise proroka", to jest Stari zavjet, i
"spomen-zapise apostola", to jest njihove poslanice i evandjelja;
nakon homilije koja potice da se ta Rijec primi "kakva uistinu jest, kao
Rijec Bozja" (1 Sol 2,13), te se ozivotvori, slijede prosnje za sve
ljude, prema rijecima Apostolovim: "Preporucujem prije svega da se
obavljaju prosnje, molitve, zagovori i zahvaljivanja za sve ljude, za kraljeve
i sve koji su na vlasti" (1 Tim 2,1-2).
1350 Prinosenje
darova (prikazanje): na oltar se, ponekad u ophodu, donose kruh i vino sto
ce svecenik u Kristovo ime prikazati u euharistijskoj zrtvi, u kojoj ce postati
Kristovo Tijelo i Krv. To je isti Kristov cin sa Posljednje vecere "kad
uze kruh i casu". "Samo Crkva moze Stvoritelju prinijeti ovaj cisti
prinos, prinoseci mu sa zahvaljivanjem ono sto proizlazi iz njegova
stvaranja". Prinosenje darova na oltaru preuzima Melkise-dekov gest i
Stvoriteljeve darove predaje u Kristove ruke. On, u svojoj zrtvi, privodi
savrsenstvu sve ljudske pokusaje da prinose zrtve.
1351
Krscani vec od pocetka, zajedno s kruhom i vinom za Euharistiju,
prinose takodjer svoje darove da se podijele potrebnima. Obicaj skupljanja
milostinje (collecta),uvijek suvremen, nadahnut je primjerom Krista koji je
postao siromasan da nas obogati: Oni koji su imucni i to zele, daju sto tko hoce.
A sto se skupi, pohranjuje se u predstojnika, i on pomaze sirocad i udovice i
one koji trpe oskudicu zbog bolesti ili drugog uzroka, kao i utamnicenike i
pridosle strance, jednom rijecju, brine se za sve potrebne. 1352 Anafora:
s euharistijskom molitvom, zahvalnom i posvetnom, stizemo u srce i na vrhunac
slavlja: U predslovlju Crkva zahvaljuje Ocu po Kristu u Duhu Svetome za
sva njegova djela, za stvaranje, otkupljenje i posvecenje. Tako se cijela
zajednica pridruzuje neprekidnoj hvali nebeske Crkve, andjela i svih svetih,
koji Bogu triput Svetomu pjevaju.
1353mU epiklezi
Crkva moli Oca da posalje svoga Svetoga Duha (ili silu njegova
blagoslova)na kruh i vino da, njegovom snagom, postanu Tijelo i Krv Isusa
Krista i da sudionici Euharistije postanu jedno tijelo i jedan duh (neke
liturgijske predaje smjestaju ovu epiklezu iza anamneze).
U izvjescu o ustanovljenju Euharistije
snaga Kristovih rijeci i djelovanja te sila Duha Svetoga, sakramentalno, pod
prilikama kruha i vina, uprisutnjuju njegovo Tijelo i Krv, njegovu zrtvu
prinesenu jednom zauvijek na Krizu.
1354mU anamnezi,
koja slijedi, Crkva se spominje smrti, uskrsnuca i slavnog dolaska Isusa
Krista te prinosi Ocu zrtvu njegova Sina, koja nas s njime pomiruje.
U prosnjama Crkva izjavljuje da se
Euharistija slavi u zajednistvu sa svom Crkvom - nebeskom i zemaljskom, zivih i
mrtvih, i u zajednistvu s crkvenim pastirima, s papom, mjesnim biskupom,
njegovim prezbiterijem i djakonima, kao i sa svim biskupima svijeta zajedno s
njihovim Crkvama.
1355mU pricesti,
kojoj prethode Gospodnja molitva i lomljenje kruha, vjernici primaju "kruh
s neba" i "casu spasenja", Tijelo i Krv Krista koji se predao
"za zivot svijeta" (Iv 6,51): Buduci da su ovaj kruh i ovo
vino, prema starodrevnom izrazu, bili "euharistirani" (=nad njima je
izrecena euharistija), "mi i tu hranu nazivamo Euharistijom te
nikomu nije dopusteno blagovati je ako ne vjeruje u istinitost onoga sto ucimo,
te ako nije opran kupelju za otpustenje grijeha i novo rodjenje (=ako nije
krsten) i ako ne zivi po Kristovu nauku".
|