|
1382
Misa je istodobno i nerazdruzivo zrtveni spomen-cin u kojem se
ovjekovjecuje zrtva kriza, i sveta gozba pricesti Tijelom i Krvlju Gospodnjom.
No, sve je slavlje euharistijske zrtve usmjereno prema najdu-bljem jedinstvu
vjernika s Kristom po pricesti. Pricestiti se znaci
primiti samoga Krista koji se prinio za nas.
1383 Oltar, oko kojeg se
sabire Crkva u euharistijskom slavlju, predstavlja dva vida istog otajstva:
zrtvenik i Gospodnji stol; to vise sto je krscanski oltar simbol samoga Krista,
koji je u zajednici svojih vjernika prisutan i kao zrtva prinesena za nase
pomirenje i kao nebeska hrana koja nam se dariva. "Sto je zapravo Kristov
oltar ako ne slika Kristova Tijela?" - veli sveti Ambrozije,a na drugom
mjestu: "Oltar predstavlja Tijelo [Kristovo], a na oltaru je Kristovo
Tijelo".To jedinstvo zrtve i pricesti liturgija izrazava u mnogim molitvama.
Tako rimska Crkva u euharistijskoj molitvi moli: Ponizno te molimo, svemoguci
Boze, da ruke svetoga andjela tvoga prenesu ovo na tvoj nebeski zrtvenik, pred
tvoje bozansko velicanstvo, te se svi koji primimo presveto Tijelo i Krv tvoga
Sina, kao pricesnici ove zrtve napunimo svakim nebeskim blagoslovom i miloscu.
"UZMITE I JEDITE OD OVOGA SVI": PRICEST
1384 Gospodin nam upucuje usrdan
poziv da ga primamo u sakramentu Euharistije: "Zaista, zaista, kazem vam:
ako ne jedete tijela Sina Covjecjega i ne pijete krvi njegove, nemate zivota u
sebi" (Iv 6,53).
1385 Da bismo odgovorili tom pozivu
trebamo se za tolik i tako svet trenutak pripraviti. Sveti Pavao poziva
na ispit savjesti: "Stoga tko god jede kruh ili pije casu Gospodnju
nedostojno, bit ce krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se, dakle, svatko
ispita pa tada od kruha jede i iz case pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede
i pije ako ne razlikuje Tijela" (1 Kor 11,27-29). Tko je, dakle,
svjestan teskoga grijeha, treba prije nego pristupi pricesti pristupiti
sakramentu Pomirenja.
1386 Pred velicinom ovog sakramenta
vjernik moze samo ponizno i s gorucom vjerom prihvatiti satnikovu ispovijest i
reci:"Domine, non sum dignus ut intres sub tectum meum: sed tantum dic
verbo, et sanabitur anima mea" - "Gospodine, nisam dostojan da
unidjes pod krov moj, nego samo reci rijec i ozdravit ce dusa moja".U
"Bozanskoj liturgiji" svetog Ivana Zlatoustog vjernici mole u istom
duhu: Za pricesnika tvoje tajne vecere primi me danas, Sine Bozji, jer ja necu
izdati tajnu tvojim neprijateljima, niti cu ti poljubac dati kao Juda, vec ti
se kao razbojnik ispovijedam: "Spomeni se mene, Gospode, kada dodjes u
kraljevstvo svoje. 1387mDa se primjereno priprave za primanje toga sakramenta,
vjernici ce obdrzavati post kako je propisan u njihovoj Crkvi.Tjelesno drzanje
(kretnje, odjeca) izrazavat ce stovanje, svecanost i radost trenutka kada Krist
biva nas gost. 1388 Posve je u skladu sa samim znacenjem Euharistije da se
vjernici, ako imaju potrebne uvjete, priceste svaki put kada sudjeluju u
Misi. "Veoma se preporucuje ono savrsenije sudjelovanje u Misi, po kojem
vjernici nakon svecenikove pricesti blaguju Tijelo Gospodnje od iste
zrtve".
1389 Crkva obvezuje vjernike da u
"nedjelje i svetkovine sudjeluju u bozanskoj liturgiji"i da
Euharistiju prime najmanje jedanput godisnje, po mogucnosti u vazmenom vremenui
pripravljeni sakramentom Pomirenja. Crkva, ipak, zivo preporucuje vjernicima da
svetu Euharistiju primaju u nedjelje i svetkovine, ili jos cesce, pa i svakog
dana.
1390 Buduci da je Krist
sakramentalno prisutan pod svakom prilikom, pricest samo pod prilikom kruha
omogucuje da se primi sav milosni plod Euharistije. Iz pastoralnih razloga ovaj
se nacin pricescivanja zakonito ustalio u latinskom obredu kao najredovitiji.
Ipak, "sveta pricest, sto se tice znaka, ima puniji oblik kad se prima pod
obim prilikama; u tom se obliku savrsenije ocituje znak euharistijske
gozbe". To je redoviti oblik pricescivanja u istocnim obredima.
PLODOVI PRICESTI
1391
Pricest povecava nase sjedinjenje s Kristom. Primanju
Euharistije u pricesti glavni je plod tijesno sjedinjenje s Isusom Kristom.
Gospodin je naime rekao: "Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni
ostaje i ja u njemu" (Iv 6,56). Zivot u Kristu nalazi svoj temelj u
euharistijskoj gozbi: "Kao sto je mene poslao zivi Otac i ja zivim po Ocu,
tako i onaj koji mene blaguje zivjet ce po meni" (Iv 6,57): Kad na
Gospodnje blagdane vjernici primaju Tijelo Sina, oni jedni drugima navjescuju
Radosnu vijest da je darovan zalog zivota, kao kad je andjeo rekao Mariji iz
Magdale: "Krist je uskrsnuo!" Gle, onomu koji
prima Krista vec sada je darovan zivot i uskrsnuce. 1392 Sto je tvarna hrana za
nas tjelesni zivot, to na cudesan nacin cini pricest u nasem duhovnom zivotu.
Pricest Tijelom uskrslog Krista, "ozivljenog i ozivljavajuceg po Duhu
Svetom", cuva, povecava i obnavlja zivot milosti primljen u Krstenju. Taj
rast krscanskog zivota trazi da se hrani euharistijskom pricescu, kruhom naseg
putovanja, sve do casa smrti kada ce nam biti dan kao popudbina.
1393
Pricest nas odvaja od grijeha. Tijelo Kristovo koje primamo u
pricesti "predano je za nas" i Krv koju pijemo "prolivena je za
mnoge na otpustenje grijeha". Zato nas Euharistija ne moze sjediniti s
Kristom a da nas u isto vrijeme ne cisti od pocinjenih grijeha i ne cuva od
buducih: "Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete casu, smrt Gospodnju
navjescujete dok on ne dodje".Ako navijestamo smrt Gospodnju, navijestamo
otpustenje grijeha. Ako se krv prolijeva za otpustenje
grijeha svaki put kada se prolijeva, moram je uvijek primati, da mi uvijek
otpusti grijehe. Buduci da stalno grijesim, trajno moram imati lijek. 1394 Kao
sto tjelesna hrana sluzi da se obnove izgubljene snage, Euha-ristija ucvrscuje
ljubav koja se u svakodnevnom zivotu iscrpljuje i lako slabi; i ta ozivljena ljubav
brise lake grijehe.Darivajuci nam se, Krist ozivljuje nasu ljubav i
osposobljuje nas da prekinemo neurednu privrzenost stvorenjima i da se
ukorijenimo u njemu: Krist je naime umro za nas iz ljubavi. Kad se spominjemo
njegove smrti za vrijeme zrtve, mi molimo da nam dade ljubav po dolasku Duha
Svetoga; ponizno molimo da po onoj ljubavi po kojoj se Krist udostojao biti za
nas razapet, i mi po milosti Duha Svetoga uzmognemo biti razapeti svijetu i
svijet raspet nama. Da, primivsi dar ljubavi, umremo grijehu i zivimo za Boga.
1395 Snagom iste ljubavi koju zapaljuje u nama, Euharistija nas cuva od
buducih smrtnih grijeha. Sto vise sudjelujemo u Kristovu zivotu i
napredujemo u njegovu prijateljstvu, to nam je teze prekinuti s njim zbog
smrtnog grijeha. Euharistija nije ustanovljena prvenstveno radi oprastanja
smrtnih grijeha. To je vlastito sakramentu Pomirenja. Vlastito pak Euharistiji
jest biti sakrament onih koji su u punom zajednistvu s Crkvom.
1396 Jedinstvo otajstvenog Tijela:
Euharistija stvara Crkvu. Koji primaju Euharistiju s Kristom se tjesnje sjedinjuju. Krist ih pak
sjedinjuje sa svim vjernicima u jedno tijelo - Crkvu. To pritjelovljenje Crkvi,
vec ostvareno po krstenju, pricest obnavlja, ucvrscuje i produbljuje. Na
krstenju smo bili pozvani da tvorimo jedno tijelo.Taj poziv ostvaruje
Euharistija: "Casa blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajednistvo
krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajednistvo tijela
Kristova? Buduci da je Kruh jedan, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo
dionici jednoga kruha" (1 Kor 10,16-17): Ako ste Tijelo Kristovo i
njegovi udovi, onda je na stol Gospodnji stavljen vas sakrament, primate svoj
sakrament. Odgovarate "Amen" ("Da, tako je") na ono sto
primate i tim odgovorom to potpisujete. Cujes rijec: "Tijelo
Kristovo", i ti odgovaras "Amen". Budi, dakle, Kristov ud da bi
tvoj Amen bio istinit. 1397 Euharistija obvezuje u prilog siromasnih. Da
bismo istinski primili Tijelo i Krv Krista, predanog za nas, moramo u
siromasima, nasoj braci prepoznavati Krista: Krv si Gospodinovu pio, a
ne prepoznajes brata svoga. Tim sto ne smatras dostojnim podijeliti svoju hranu
s onim koji je smatran dostojnim biti dionik ovoga stola, obescascujes ovaj
isti stol. Bog te je oslobodio od svih tvojih grijeha i pozvao te na ovu gozbu.
A ti, cak ni tada, nisi postao milosrdniji. 1398 Euharistija i jedinstvo
krscana. Pred velicinom ovog otajstva sveti Augustin klice: "O
sakramente poboznosti! O znaku jedinstva! O vezo ljubavi!". Sto se bolnije
doimlju podjele Crkve koje prijece zaje nicko sudjelovanje za Gospodnjim
stolom, to su prece potrebne molitve Gospodinu da se vrate dani potpunog
jedinstva svih onih koji u njega vjeruju. 1399mIstocne Crkve koje nisu u
potpunom zajednistvu s Katolickom Crkvom slave Euharistiju s velikom ljubavlju.
"Te Crkve, mada rastavljene, imaju prave sakramente - poglavito, i to
snagom apostolskog nasljedja, svecenistvo i euharistiju - po kojima su s nama
povezane najtjesnjom vezom".Zato neko zajednistvo in sacris, u
svetim cinima dakle i u Euharistiji, "jest ne samo moguce nego se cak
preporucuje, ako su okolnosti pogodne i ako to odobri crkvena vlast".
1400mCrkvene pak zajednice, odijeljene od
katolicke Crkve a nastale iz Reformacije, "narocito zbog nedostatka sakramenta
Reda, nisu uscuvale izvornu i cjelovitu sustinu euharistijskog otajstva".
To je razlog zasto Katolickoj Crkvi nije moguce euharistijsko zajednistvo s tim
zajednicama. Ipak i one, "kad na svetoj Veceri vrse spomen smrti i
uskrsnuca Gospodinova, ispovijedaju da zivot znaci biti u Kristovu zajednistvu,
te iscekuju Kristov slavni dolazak".
1401mKatolicki sluzbenici, kada to zahtijeva
teska potreba, prema sudu ordinarija, mogu dijeliti sakramente (Euharistiju,
Pokoru i Bolesnicko pomazanje) drugim krscanima koji nisu u punom zajednistvu s
Katolickom Crkvom, ako to ovi svojevoljno zatraze: u tom slucaju treba da
ocituju katolicku vjeru s obzirom na te sakramente i ispune potrebne uvjete.
|