|
1402 U
jednoj molitvi Crkva klice otajstvu Euharistije ovako: "O sveta gozbo na
kojoj se Krist blaguje, slavi se spomen muke njegove, dusa se napunja miloscu i
daje nam se zalog buduce slave". Ako je Euharistija spomen Gospodnje
Pashe, ako se pricescu s oltara "napunjamo svakim nebeskim blagoslovom i
miloscu",to je Euharistija takodjer predudi-onistvo u nebeskoj slavi.
1403 Na
Posljednjoj veceri sam je Gospodin usmjerio pogled svojih ucenika prema
dovrsenju Pashe u Bozjem kraljevstvu: "A kazem vam: ne, necu od sada piti
od ovog roda trsova do onoga dana kad cu ga - novoga - s vama piti u
kraljevstvu Oca svojega" (Mt 26,29).Svaki put kad Crkva slavi
Euharistiju, ona se sjeca tog obecanja te upravlja pogled prema onome
"koji dolazi"(Otk 1,4). Ona vapi za
njegovim dolaskom moleci: "Marana tha!" (1 Kor 16,22),
"Dodji, Gospodine Isuse!" (Otk 22,20), "Neka dodje tvoja milost i prodje ovaj
svijet!"
1404 Crkva zna da Gospodin, vec
sada, dolazi u Euharistiji i da je tu, medju nama. No ta je prisutnost skrivena. Zato Euharistiju
slavimo "cekajuci blazenu nadu i dolazak Spasitelja nasega Isusa
Krista",moleci da svi skupa vjecno "uzivamo u tvojoj slavi, u tvome
kraljevstvu, kad otares svaku suzu s nasih ociju; gledajuci tebe, Boga svoga,
kakav jesi, bit cemo zauvijek tebi slicni i tebe cemo bez kraja slaviti, po
Kristu nasem Gospodinu".
1405 Te
velike nade, tj. novih nebesa i nove zemlje gdje prebiva pravednost,
nemamo sigurnijeg zaloga i ocitijeg znaka od Euharistije. Uistinu, kad god se
slavi ovo otajstvo, "vrsi se djelo nasega otkupljenja"; "lomimo
isti kruh koji je lijek besmrtnosti, ustuk protiv smrti, hrana da bi se
zauvijek zivjelo u Isusu Kristu".
|